OSIJEK (TU) – U svetoj Jubilejskoj godini na blagdan sv. Franje Asiškog (4. listopada) retfalačka Župa Uzvišenja sv. Križa u Osijeku hodočastila je u Mariazell, pohodeći središnje marijansko Svetište Velike Majke Austrije, te 5. listopada u Beč gdje je više od stotinu „hodočasnika nade“ u pratnji retfalačkog župnika Ivana Jurića sudjelovalo u marijanskim pobožnostima i misnim slavljima.
Po dolasku u Mariazell hodočasnici su subotu popodne pobožno, uz zvonjavu zvona sa 90-metarskoga zvonika, ušli na sveta vrata bazilike i u oprosnoj godini, pomolili se Molitvom jubileja. Razgledali su baziliku s 12 pokrajnjih kapela, divili se velikim orguljama iznad ulaza i velebnom gotičkom portalu u čijoj je sredini baldahinski oltar (podigao ga je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Anžuvinac u znak zahvale velike pobjede u bitci nad Turcima). Osobne prošnje i zagovor upućeni su ispred Milosnog oltara u kapelici milosti smještenoj u srcu bazilike s pogledom na starodrevni romanički kip Majke Božje Marijacelske iz 12. stoljeća, urešen u svečano srebrno-zlatno ruho Naše Gospe, koji je mnogima posredovao čudesa, ozdravljenja i milosti. Ove godine svetište slavi 868 godina postojanja.
U duhu zahvale za Gospu Marijacelsku Osječani su sudjelovali u večernjoj pobožnosti krunice i svečanoj misi, uz puhačku i liturgijsku orguljsku glazbu i pjevanje, na njemačkom jeziku sa župljanima Župe Petzenkirchen. Misu je predslavio rektor Benediktinskog samostana superior u Mariazellu o. Michael Staberl, OSB, u zajedništvu s Ivanom Jurićem i svećenicima. Završetak slavlja uveličan je marijanskom pobožnošću u bazilici gdje su nakon molitve svećenici upalili svijeće u rukama vjernika i sudjelovali u svečanoj procesiji sa stjegovima koje su nosili retfalački župljani. U čašćenju su se pridružili župljani Župe Ebersdorf te je uz marijansku pjesmu i molitvu „Procesija svjetla“ ophodila baziliku. Procesija je završila u bazilici. O. Badslav Steiner posebno je pozdravio hrvatske hodočasnike iz Osijeka ističući povijesnu i duhovnu povezanost dvaju naroda, a dobrodošlici se pridružio o. Sebastian Augustinov koji je s njemačkog jezika prevodio na hrvatski. Preč. Ivan Jurić sa o. Sebastianom predmolio je na hrvatskom jeziku molitvu „Zdravo Kraljice“ i zapjevao s osječkim hodočasnicima pozdravnu pjesmu „Rajska Djevo“. Marijanska svečanost završila je klanjanjem i blagoslovom s Presvetim.
U svetištu predali život Bogu moleći: Gospodine, umnoži nam vjeru!
Drugi dan hodočašća otvoren je jutarnjom nedjeljnom misom na hrvatskom jeziku u benediktinskoj (podzemnoj) velikoj dvorani. Misno slavlje predvodio je i propovijedao retfalački župnik Jurić. Liturgijsko pjevanje župnih pjevača vodila je redovnica Družbe sestara Naše Gospe s. Vianea Pezer, a u misi su sudjelovali liturgijski čitači Martina Bošković i Vladimir Štulac. Citirajući starozavjetne retke (Est 13,9.10-11) Ti si sve stvorio, nebo i zemlju, cijeli svemir, ti si Gospodar svega, predvoditelj je uvodno naglasio: „Bog je gospodar svega, život tvoj i moj drži na dlanu i zna kad’ će ga pružiti, kada izmaknuti, ali ne osuđujuće već mudrosno, a nama je otkrivati Božju volju u životu i po Božjoj volji bit će dobro. To znači predanje. Nalazimo se u europskom svetištu u kojemu je Ona blažena što povjerova da će se ispuniti volja Božja“ te je dodao: „Vjerovati znači ništa ne znati niti razumjeti… Sada ovdje u ovomu svetištu predajemo svoj život Bogu govoreći ‘neka bude Tvoja volja, činit ću što mogu, umijem i znam u predanju Bogu’. Vjera nije znanost nego predanje. Sve predajmo Bogu! Promisli, što je to što predaješ, što ti je nepoznanica i ne razumiješ, a tebe muči.“
U propovijedi je istaknuo važnost zahvalne molitve i, potaknut odlomkom Lukina evanđelja (Lk 17,5-10), razložio značenje „Umnoži nam vjeru!“ u konkretnom životu, poučivši kako „nadahnuće u vjeri i djelima vjere valja tražiti u Božjoj riječi, poput umjetnika koji su stvarali remek djela kršćanske duhovnosti viđena u marijacelskoj bazilici te prisutna u bečkoj sakralnoj arhitekturi i umjetnosti“. „Kolika je tvoja/moja vjera? Sve je tebi podređeno, a Bogu? Treba nam malo više vjere kako bi dragi Bog činio čudesa. Vjera će nas preseliti iz ovoga života u drugi. Vjera je odnos ti/ja i Bog. Marija pita kako će to biti. Ona nam je uzor pouzdanja i kada je po Božjemu, znam da će biti dobro. Vjeruješ li to? Oslanjaš li se na svoja pravila ili na vjeru ‘neka se dogodi po Tvojoj riječi’? Neka vjera bude čin predanja, sada i ovdje, promjena života. U sebi nosimo siromaštvo jer smo pali u duhu. Isus je rekao kad biste imali vjere koliko zrno gorušičino (Luka 17,6). Imajmo u sebi Božju riječ, mladost duha kršćanstva koje nikada ne stari! Kada smo u Bogu, tada živimo, ne umiremo. Danas recimo stoput: Gospodine, umnoži nam vjeru!“, zaključio je Jurić. Slavlje je završilo gromoglasnim radosnim pjevanjem Rajska Djevo. Potaknuti duhom milosrđa, pročišćeni po sakramentu pokore i okrijepljeni svetom pričešću, hodočasnici nade s duhovnikom su molili na nakane Svetoga Oca u oprosnoj Svetoj jubilejskoj godini.
Put je nastavljen prema Beču gdje su, uz stručno vodstvo Fabijana Marinovića, izvana razgledane povijesno-kulturne znamenitosti: Schönbrunn (dvorska rezidencija Habsburgovaca), perivoj s više fontana te palača Hofburg, Trg Marije Terezije, Trg sv. Stjepana, Marijin stup na trgu Am Hof. U crkvi Am Hof (hrv. Crkva na koru) ili „Crkvi devet (anđeoskih) zborova“, koja je 55 godina mjesto molitve Hrvatske katoličke zajednice u Beču, Osječani su okruženi s tristotinjak kipova i slika anđela častili Gospodina i BDM pjevajući „Do nebesa nek’ se ori“, spjevanu prije 125 godina uz posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu, a sada otpjevanu u duhu posvete hrvatskoga naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu ove jubilarne 2025.! Preč. Jurić približio je povijest crkve u kojoj se mise slave na hrvatskom jeziku jer, pojasnio je, „tu služe franjevci predvođeni voditeljem Hrvatske katoličke misije fra Josipom Korenom iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, i Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije“. Na tren vrijeme je stalo u osobnoj molitvi za anđeosku zaštitu i ufanju Bogu za biti svjetlo drugima.
Zadnje duhovno odredište bila je gotička Bečka katedrala ili Katedrala sv. Stjepana gdje su se vjernici duže zadržali u pobožnosti i razgledu velebnog interijera, posebice ispred “Friedrichova oltara” nazvanog Wiener Neustädter (hrv. Bečki novomjesni oltar, sagrađen 1447.), zadivljeni triptisima tzv. pokretnog oltara. Naime, ploče sa oslikanom scenom 72 sveca su radnim danima zatvorene, no nedjeljom se otvaraju ploče s pozlaćenim drvenim figurama s prikazom događaja iz života Djevice Marije te su Osječani doživjeli milosni susret s duhovnom umjetnošću u srcu Beča.
Na povratku u Osijek vjernici su molitveno zahvalili za hodočašće, župnik je blagoslovio nabožne predmete i zahvalio za dioništvo. Retfalački župljanin Manuel Magdić u ime organizatora putovanja (Hodočašća. hr), također, je zahvalio suputnicima ističući duhovnu okrijepu u putovanju vjere i zajedništva.
Osijek i Mariazell povezuje zavjetni kip Gospe Marijacelske
Hodočasnička duhovna obnova retfalačkih župljana počela je listopadskom pobožnošću i večernjim misama te nastavljena u putu sa pridruženim vjernicima osječkih župa. Tijekom putovanja dvama autobusima obnova je protekla u molitvi svete krunice s razmatranjima preč. Jurića radosnih i slavnih otajstava, pjesmom i čašćenjem BDM te „Molitvom sv. Franje za mir“. O povijesti štajerskoga svetišta posvećenog Djevici Mariji nazvanog Svetište Velike Majke Austrije (njem. Magna Mater Austriae), utemeljenog 1157. godine, govorili su vodiči Romana Radić i Fabijan Marinović podsjetivši na hrvatsku povijest u Austro-ugarskom carstvu ističući kulturno-povijesne označnice Osijeka i Mariazella, gradića s 3,5 tisuće stanovnika koji godišnje posjeti više od milijun hodočasnika.
O povezanosti mariazellske barokne bazilike s osječkom donjogradskom župnom crkvom i pripadajućom hodočasničkom kapelicom Gospe Snježne u kojoj se danas nalazi replika Gospe Mariazellske (hrv. Marijacelske) tijekom hodočašća pripovijedao je bivši župnik donjogradske župe Preslavnog Imena Marijina Ivan Jurić koji je, kazao je, listajući arhive, župnu kroniku otkrio kako je tristoljetno čašćenje Gospe povezano sa 1711. godinom kada je austrougarski vojnik, najvjerojatnije grof Ivan Jakov von Eggendorff, u znak zahvalnosti Gospi za svoj spašeni život u Osijek donio kopiju kipa “Slavne Majke slavenskih naroda” iz Mariazella. Posvećen kip dotaknuo je čudotvorni mariazellski Gospin kip i smješten je u, tada jedinu, donjogradsku crkvu – kapelu Gospe Snježne. Povijesna vrela ne kazuju u kojemu je ratu osječki hodočasnik sudjelovao, no pretpostavlja se da je riječ o ustanku ugarskih velikaša 1703. predvođenim Ferencom II. Rákóczyjem koji je završio 1711. potpisivanjem Szatmárskog mira.
„Hodočasteći danas razmišljajmo kako se vojnik odlučio zavjetovati Gospi u Mariazellu zahvaljujući za svoj život, spašen možda baš u tom ustanku, dok se borio na strani cara Karla VI. i kako se na putu u Osijek zaustavio u 570 kilometara udaljenom austrijskom svetištu i zahvalno Gospi zavjetovao da će donijeti njezin kip. Originalni osam stoljetni čudesni Gospin kip s djetetom Isusom, izrađen je od lipovog drveta, visok 47 centimetra. Za njega je sagrađena ćelija (lat. cella, a njemački zell) te je austrijski gradić nazvan Marijinim imenom. Na plaštu Gospina kipa su grbovi zemalja iz kojih vjernici hodočaste Gospi u Mariazell“, pojasnio je Jurić te podsjetio: „Istražujući povijesne spise i župnu dokumentaciju, doznao sam da se kip iz Mariazella čuva u Đakovu. Nabavio sam repliku istoga kipa u marijacelskom svetištu koji je u povodu 300. obljetnice donjogradske župne crkve 2014. vraćen u kapelicu Gospe Snježne. Kip je dotaknut o čudotvorni kip i posvećen te hodočasnici na zavjetnom mjestu mole pred Gospinim kipom u obnovljenoj crkvi u Osijeku“. Nevenka Špoljarić
