ĐAKOVO (TU) – Na svetkovinu sv. Petra, zaštitnika đakovačke katedrale, u kojoj je u nedjelju, 29. lipnja 2025. u dopodnevnim satima upriličeno jubilejsko hodočašće vjernika u godini Redovitoga jubileja 2025. svečanu misu hodočašća s molitvom oprosta i zahvalom svećenika o obljetnici njihova ređenja predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u koncelebraciji s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem i još 30 svećenika. Posluživali su đakovački bogoslovi. U euharistijskom slavlju su vjernike iz više župa nadbiskupije sudjelovale i Milosrdne sestre sv. Križa.
Hodočašće je započelo molitvenom pripravom pred katedralom koju je predvodio biskup Ivan te je ophodom uz molitvu i pjesmu uveo vjernike u katedralu. Nagovor je biskup Ivan započeo riječima o zajedništvu koje povezuje vjernike u Katoličkoj Crkvi koje se produbljuje doživljajem hodočašća i svetkovanja sv. Petra i Pavla, te je nastavio riječima:
„Pročišćujmo svoju vjeru, promišljajmo o njoj, obnavljajmo svoj zanos i svoje oduševljenje onako kako nas je Crkva svojom pastirskom službom uvijek htjela okupljati i usmjeravati.U katedralu smo ušli na vrata koja označavaju Krista. Na sasvim izuzetan način oltar označava Krista njegovu žrtvu, njegovo djelo ljubavi do kraja za nas i naše spasenje i spomen njegovog slavnog uskrsnuća, pobjede života. Zato je on Krist, naš nada!“
Uputio je biskup Ivan i na Jubilejski križ, koji je već sudjelovao u velikim nadbiskupijskim zborovanjima kao što je susret s papom Ivanom Pavlom II. 2003., a koji je u središtu Godine jubileja. Spomenuo se biskup Ivan i pape Franje koji je završio ovozemaljski život neumorno ponavljajući poruku Isusove Radosne vijesti koja je toliko potrebna današnjem svijetu opterećenom ratnim sukobima. Pozvao je i na promišljanje o pitanju na čemu je utemeljena naša nada te opet uputio na papu Franju koji je uvijek govorio da je ona utemeljena na istini i ljubavi koje otvaraju naša srca nadi da smo usprkos grešnosti zauvijek ljubljeni. (…) Pozvao je sve da se malo više ugledaju na Isusa jer s njim pogled seže najdalje, sve do vječnosti i punine života i uskrsnuća. „To je s Isusom naša nada sada i dovijeka! – rekao je biskup Ivan. Priprava za euharistijsko slavlje završila je pjevanim litanijama Svih svetih.
Uvodeći u misu nadbiskup Đuro je pozdravio sve hodočasnike nade iz župa Đakovačkog dekanata i iz drugih dijelova nadbiskupije, koji su odlučili hodočastiti u Đakovo kako bi zadobili i potpuni oprost, što ga je u katedrali i u drugim oprosnim crkvama moguće primiti u Svetoj 2025. godini – Godini nade.
Mons. Hranić je homiliju započeo govoreći o sv. Petru koji je kao svojevrsni glasnogovornik dvanaestorice apostola, napose u najvažnijem pitanju: „tko je Isus Krist?“ u ime svih ispovjedio vjeru: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga!“ (Mt 16,16). 
Njemu je ta objava povjerena od Oca nebeskoga sa zadaćom da učvršćuje braću u vjeri, a Isus postavlja Petra za jamca pologa vjere, kojega dvanestorica apostola na čelu s Petrom trebaju živjeti, čuvati i naviještati te ga Isus postavlja za temelj svoje Crkve. Izlijevanjem Duha Svetoga apostoli nastavljaju njegovo djelo i poslanje i da tako izgrađuju Crkvu kao živi organizam, kao tijelo kojemu je on glava, a svi mi njegovi udovi. 
„Petar je bio smrtan čovjek te je Crkva na samim svojim početcima u svjetlu Duha Svetoga spoznala da Petrova služba ne može završiti njegovom smrću, nego se na svoj način nastavlja u njegovim nasljednicima, rimskim biskupima, kako bi mogla izvršiti poslanje koje je primila od Krista Gospodina. (…) Petrovu službu u Crkvi nije moguće razumjeti bez Krista, niti je moguće razumjeti Krista bez Crkve. Stoga i načelo Ubi Petrus, ibi ecclesia – Gdje je Petar, ondje je i Crkva.“
Naglasio je nadbiskup Đuro da je Crkva otajstvena milosna stvarnost. Utemeljena je na Isusovu pozivu i poslanju kojega je on ostavio apostolima predvođenima Petrom, odnosno biskupima i njihovim svećenicima te svim vjernicima u zajedništvu s papom te da Bog voli, pogledom svoje ljubavi prati i unatoč ljudskim slabostima poziva i svakoga od nas – kao što je pozvao sv. Petra. „Susret s Bogom koji nas poziva vrlo je sugestivno opisan u novozavjetnim spisima. Kad Bog nekoga zove, svojim ga pozivom zatiče u određenoj životnoj situaciji i od svakoga pozvanoga traži da se trgne, da se okrene i da mu pokloni svoju pozornost.“
Tko je god pred Bogom postao velik, postao je to zahvaljujući svome obraćenju – odazivu na Božji poziv čitavim svojim bićem i svom svojom ljubavlju. Petar poslije Isusova poziva ne živi za sebe i na svoju odgovornost. On živi potpuno izručen i predan Isusu. Svaki njegov korak, svaka njegova riječ i odluka, svaka nova inicijativa i pothvat, svako rješenje – koliko god ga stajali truda, napora i muke – bili su plod njegove otvorenosti i povjerenja u Isusa, tumačio je mons. Hranić.
Spomenuo se nadbiskup Đuro i činjenicu da je nadbiskupija ove godine, nažalost, ostala bez svećeničkog ređenja i ijednog mladomisnika koji su uvijek ređeni na Petrovo. „Ovogodišnje slavlje Petrova nas stoga sve: svaku obitelj i svakoga pojedinca, svaku župnu i crkvenu te redovničku zajednicu; mene kao biskupa, svakog svećenika, župnika, profesora, bogoslova, časnu sestru poziva na obraćenje i potiče da se zapitamo, odnosno zapitam: što je sa mnom?; s mojom osobnom spremnošću i željom za obraćenje i promjenu stila moga osobnog svećeničkog života?; s mojom željom i spremnošću da se uistinu trgnem; da dadem malo više od sebe?; što je s mojom gorljivošću, marljivošću?; s mojim radom s ministrantima, s mladima, s odnosom prema „Djelu za zvanja“?; s mojom molitvom?; s mojim osobnim predanjem i odnosom prema Kristu Gospodinu?“
Na kraju homilije nadbiskup je zaključio: „Obraćeni smo korisni Isusu! Obraćeni bračni drugovi s radošću i zahvalnošću primaju dar života, rađaju i odgajaju svoju djecu. Obraćeni izgrađujemo svoju domovinu i ne ugrožavamo opće dobro čitavoga društva. I mi svećenici, redovnici i redovnice obraćeni zračimo i privlačimo! Uvjerljivi smo, vjerodostojni i sposobni dovoditi ljude k Bogu. I obraćeni ćemo ponovno rediti nove svećenike te umjesto spajanja dviju ili više župa zajedno osnivati i nove župe, otvarati nove redovničke kuće i samostane! Vjerujemo li to? Vjerujemo li u Krista Gospodina? A vi što vi kažete tko sam ja? To je pitanje koje Isus danas stavlja pred nas i od svakoga od nas očekuje osobni odgovor.“
Nakon Popričesne molitve svećenici su na čelu s biskupima obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju. Potom je uslijedila zajednička oprosna molitva na nakane sv. Oca koju je predvodio nadbiskup Đuro klečeći pred jubilejskim križem. Zatim je litanijske zazive molio katedralni župnik Ivan Lenić.
Jubilejsko hodočašće u katedralu liturgijskim je pjevanjem predvodio katedralni zbor na čelu s mo. Ivanom Andrićem i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić. Tiskovni ured
