VINKOVCI – U Galeriji likovnih umjetnosti “Slavko Kopač” Gradskog muzeja Vinkovci u petak 20. veljače upriličeno je otvorenje samostalne izložbe “Križni put u kamenu” Branka Bazine. Sakralni ciklus „Križni put u kamenu“ autorsko je djelo kipara Branka Bazine iz Vinkovaca koje je ostvareno od 2012. do 2014. godine. U izradi kamenih reljefa pomoćne radove obavio je Zdenko Mlakić. Ciklus se sastoji od 14 reljefa uklesanih u bračkom bijelom kamenu, dimenzija 65x97x5 cm.
„To je moja trideset i peta samostalna izložba s kojom sam dosada najponosniji. Klesao sam temu koja se zove ‘Otkupljenje ljudskih grijeha’. S velikom patnjom i žrtvom Krist je otkupio grijehe. Dobio sam zadaću i želju svojom i Božjom providnošću da mogu isklesati Križni put. Klesao sam ga tri godine. Materijal je bio brački bijeli kamen i dozvoljavao je mogućnost da takvu temu možeš lagano promišljati i lagano klesati. Mogao sam u tom materijalu i u toj temi postići svoj životni maksimum sa 60 godina i 35 samostalnih izložbi“, rekao je Bazina. Istaknuo je kako priča o svom osjećaju, ponosu i sreći na tome putu. „Taj put mi je dozvoljavao da pobjegnem od stvarnosti i da živim u jednom svijetu vjere, promišljanja i ponosa. Taj kamen, uz svu svoju tvrdoću, čovjeku vraća deset puta veću ljubav. Htio bih još naglasiti da mi je dragi Bog poslao pomoćnika koji je bio u srpskim koncentracijskim logorima i koji je proživio takvu patnju, a to je Zdenko Mlakić koji je sam došao da svoju zahvalu u toj temi odradi sa mnom, kroz kamen. Radio je tri godine. Dakle, cijelo sam vrijeme imao samo sreću iako nitko ne bi vjerovao da se može gutati prašina, klesati kamen i biti sretan, ali ja sam bio sretan cijelo vrijeme“, rekao je Bazina.
Vjera je bila ta koja je Zdenka Mlakića ponukala tri godine biti u „kamenu“. „Križni put je uvijek izazov svima nama. Svi smo prošli neki križni put. Želio sam osobno upoznati više i bolje muku Isusa Krista, kao neku vrstu pokore i ponosan sam i sretan zbog toga. Domovinski rat je učinio jedan veliki križni put mnogih od nas koji smo sudjelovali u obrani grada Vukovara do 18. studenoga 1991. Potom sam bio u srpskom koncentracijskom logoru u Sremskoj Mitrovici. Prošao sam zaista jedan težak križni put dok me je ovaj ‘Križni put u kamenu’ samo još ponukao da si olakšam, opravdavam svu muku koju sam proživio. S ‘Križnim putem u kamenu’ sam još više zahvalio Bogu što me sačuvao“, rekao je Mlakić.
„Bazina nam je dočarao križni put kamena ovoga svijeta, svu njegovu zatvorenost, izdaju, osudu, ravnodušnost, mržnju, ismijavanje. Ali Bazina kleše u kamenu smisao, Boga, Boga koji je u Isusu Kristu preuzeo ‘križ u kamenu’, kameniti križ svijeta, mojega i tvojega života. Svaka Bazinova postaja u doslovnom je smislu ‘teška’, masivna, gotovo okamenjena, čime silovito i snažno doziva u svijest kako je Bog preuzeo na sebe svu kamenu težinu ovoga svijeta, kamenu muku našega čovještva, kamenitost hladnoće grijeha. Okamenjen i tužan je to Bog na križnom putu, kako je to dojmljivo izrečeno u desetoj, meni najtužnijoj postaji. Ali Branko Bazina u svojemu djelu ‘Križni put u kamenu’ razbija i probija taj isti kamen ovoga svijeta. On je ohrabren to učiniti jer je to učinio sam Bog u Isusu Kristu. Bog preuzima svu kamenitost ovoga svijeta, tjelesnost, znoj, muku, on se bori sa svojim križem, pada i ustaje, bori se s ovim svijetom. Bog se ne boji kamena. Da, Bog se ne boji kamena, kazuje nam kipar Branko. No, u svakoj postaji susrećemo Boga koji opet, poput kipara, nježno i ljupko uprisutnjuje jedan drukčiji, božanski svijet. Možda će nas to nježno i ljupko Božje probijanje i razbijanje ovoga kamenitog svijeta najsnažnije obuzeti u dvanaestoj postaji, gdje mrtvoga Krista doživljavamo tako živim, njegova je smrt zapravo život, njegova mirnoća predanosti na križu kao da udahnjuje život toj kamenoj postaji, na cijelom kamenitom križu, svakoj postaji ovoga ‘Križnog puta u kamenu’. Kipar Branko Bazina očekuje da se i mi pridružimo Kristovu križnom putu u kamenu, da i mi, poput Blažene Djevice Marije, poput onih uplakanih žena i dobre žene Veronike, s Kristom probijamo i razbijamo svoje kamenite svjetove, i to nježno, ljupko. O da, probijajmo i razbijajmo ih milosno, graciozno, poput kiparovih ruku, poput Boga kipara, poput Isusa Krista“, piše, među ostalim, u predgovoru kataloga koji je pod naslovom „Bog u kamenu“ napisao profesor dogmatske teologije i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivica Raguž.
Predgovor je pročitala Snježana Kraljević, ravnatelj Gradskog muzeja Vinkovci Danijel Petković ukratko je objasnio kako je došlo do izložbe koju je potom otvorenom proglasio doc.dr.sc. Dražen Švagelj. Tom prigodom rekao je: „Naš sugrađanin Branko Bazina ponovo nas je iznenadio na početku korizme ponudivši pred nas svoje novo djelo ‘Križni put u kamenu’. Prihvatio se jednog velikoga izazova uhvativši se u koštac s jednom od vječnih tema, a to je tema boli, patnje, otkupljenja koju najbolje simbolizira Križni put. Bazina je ovom prigodom izabrao kamen, jedan od najtežih materijala i u tehnici plitkog reljefa u svojoj, nama poznatoj maniri kiparske naive, prikazao ono što bi nam trebalo dočarati njegovu viziju Križnoga puta. Izradio je svih 14 postaja državši se biblijskih pravila, onoga što čine te postaje Križnoga puta. Odlučio se za jednu dinamičnu kristocentričnu kompoziciju i odabrao je veliki format i pristup krupnoga plana. Vjerujem da će te svi doživjeti ono što je on htio da u svakoj od ovih postaja nađete poruku, a koja je poruka svima u korizmi da se kroz trpljenje, patnju dolazi do uskrsnuća.“ Mozartovu skladbu „Ave verum“ na violini je odsvirala Ivana Rački, prof. u Glazbenoj školi Josipa Runjanina u Vinkovcima. Moderator otvorenja izložbe bio je povjesničar umjetnosti Ivica Belamarić, kustos Galerije „Slavo Kopač“. Snježana Kraljević
