OSIJEK (TU) – Druga skupina hodočasnika iz osječke Župe Preslavnog Imena Marijina i drugih osječkih župa pohodila je Svetu Zemlju od 17. do 24. studenoga. Voditelji hodočašća bili su župni vikar osječke donjogradske župe Ante Lučić i prof. dr. Anđelo Maly. Donosimo prikaz hodočašća dviju hodočasnica:
Boravak u Svetoj zemlji pravo je mjesto za kontemplaciju o cjelokupnom životu, no doživljaj dubine ne ovisi o mjestu na kojemu se nalazimo nego o onom osobnom okidaču koji će u nama otvoriti prostore do kojih ne dopiremo. Put u Svetu Zemlju san je vjerojatno svakog vjernika, jer boraviti u zemlji gdje se naš Spasitelj utjelovio, a Riječ Tijelom postala teško je pretočiti u riječi i staviti u kratki izvještaj. Nakon uobičajenog pakiranja, putovanje je započelo misom u župi, zatim autobus, pa preko Mađarske put Beča i avantura je mogla početi: zračna luka Beč – Tel Aviv, uobičajeni pregled i niz formalnosti, noćni let. Nakon slijetanja u Tel Aviv i svih ponovljenih procedura, autobusom smo stigli do Betlehema. U kasni noćni sat, smjestili smo se u hotel, odspavali, doručkovali i pomalo umorni, ali puni iščekivanja krenuli uzbrdicom put Bazilike rođenja. Saginjemo glave i kroz “vrata poniznosti” ulazimo u to sveto mjesto. Čekamo strpljivo u redu, velika je gužva, no vrijeme staje, iščekujemo silazak u špilju rođenja. Klečući dodirujem centar zvijezde, ljubim sveto tlo, no nema puno vremena za prebiranje misli….. ali znam ovdje je Nebo prvi puta dodirnulo Zemlju. Krećemo u Mliječnu špilju u kojoj su izrečeni brojni zavjeti za dar života. Budući da se na istom mjestu nalazi i kapela vječnog klanjanja, iskoristili smo barem kratko vrijeme za odmor u najboljem društvu. Nastavljamo prema Pastirskim poljanama, do Ein Karema – rodnog mjesta svetoga Ivana Krstitelja, potom do crkve Pohođenja mjesta susreta dviju trudnica, Elizabete i Marije. Doima se da je u samo jedan dan stala cijela povijest, a događaji u slijedećim danima postaju sve dublji i intenzivniji. Krećemo put Jeruzalema.
Jutro počinje na Maslinskoj gori. Svatko sa svojim očekivanjima. Prvo mjesto kapelica Uzašašća Gospodinova gdje se zadržavamo kratko, no svatko želi položiti svoje dlanove na to mjesto odakle je naš Spasitelju uznesen na nebo. Nastavljamo prema crkvi Pater Noster – „Oče naš“, gdje je Isus svoje učenike naučio moliti Očenaš, na tom mjestu i mi zajednički molimo Molitvu Gospodnju. Dok se polako spuštamo s Maslinske gore prema dolini potoka Cedrona, svraćamo u predivnu crkvu Dominus flevit (Gospodin je plakao), odakle se vidi cijeli Jeruzalem. Ovdje smo kratko, gužva je velika, no žurimo u samo podnožje Maslinske gore na mjesto gdje počinje naše otkupljenje – Getsemanski vrt. Spuštajući se u Getsemani s lijeve strane prolazimo pored velikog židovskog groblja, koje se prostire po cijeloj Cedronskoj dolini. Ulazimo u baziliku Krvava znoja u kojoj smo imali vrijeme za razmatranje i osobnu molitvu. Tu pred stijenom na kojoj je plačući i znojeći se krvavim znojem molio Isus, svatko od nas razmatrao je vjerojatno i svoj osobni Getsemani. Iz dubokog promišljanja i molitve spuštamo se u Jeruzalem prema Ovčijim vratima do crkve sv. Ane, a odmah uz crkvu nalazi se Bethezda, koju prepoznajemo po prispodobi u kojoj je Isus u subotu izliječio čovjeka koji je 38 godina trpio zbog uzetosti. Kada se na samom mjestu pročita ovaj ulomak iz evanđelja pred očima nastaje cijela slika ovog događaja.
Spuštamo se dolje prema tvrđavi Marka Antonija, gdje je uslijedila osuda našega Spasitelja te nastavljamo hodati istim onim ulicama i mjestima kojima je Isus prošao svoj Križni put. Niže niz ulicu ulazimo u Kapelu bičevanja i Kapelu osude, uzimamo križ koji nosimo izmjenjujući se duž cijele Via Dolorose, čitajući i razmatrajući postaju po postaju, a između nas trgovine, jeftini bazari, suveniri…. isti nezainteresirani ljudi koji zaokupljeni vlastitim poslom i životom kao i u Isusovo vrijeme ne doživljavaju naš prolazak, bučno se gurajući između nas. Našu grupu to ne ometa i nastavljamo dalje. Stižemo do veličanstvene bazilike Svetoga groba, stojimo na trgu, veliko mnoštvo ljudi sa svih strana svijeta sa različitim nakanama na ovom najsvetijem mjestu. Na samom ulazu kamen pomazanja na kojeg je Isus bio položen po skidanju s križa. Oko kamena mnoštvo kleči, dodiruju kamen polažući na njega ruke, predmete ili glavu. Lijevo veličanstven pogled na Isusov grob, red za ulaz veliki. Misu slavimo na oltaru Marije Magdalene, djeluje prometno, jer oltar je odmah kraj ulaza na Kristov grob, no sva naša pažnja kroz euharistiju usmjerena je na Uskrs.
Jutro, kao i svako od početka zajedničkog hodočašća počinje zajedničkom molitvom, tijekom vožnje autobusom, uz predivna tumačenja profesora Anđela, upoznajemo povijesni dio Svete zemlje, čija je prošlost tako složena i prožeta ratovima i patnjom. Krećemo prema Masadi, Kumaranu, Mrtvom moru. Dan završavamo misom u Jerihonu, najstarijem gradu na svijetu.
Jutro zadnjeg dana u Judeji počinje na Sionu. Ulazimo u dvoranu Posljednje večere, mjesto ustanovljenja euharistije, mjesto silaska Duha Svetoga, mjesto na kojem zamišljam slavlje euharistije, no danas soba pripada državi Izrael, u nju dolaze i kršćani, i židovi, i muslimani, ali ni jedna religija ne obavlja bogoštovne čine, stoga u tišini prof. Maly čita odlomke Svetog pisma koji se odnose na događaje vezane uz ove prostore. Ipak, tu je franjevački samostan, tu je Ad Coenaculum ili Crkva Gornje sobe, slavimo euharistiju. Silazimo prema crkvi sv. Petra in gallicantu – Petrova zatajenja, a potom u duboku rupu, zatvor u kojem je Isus proveo svoju posljednju noć prije muke, doista mjesto samoće i patnje. Nakon posjeta grobu kralja Davida, silazimo i do crkve Marijina usnuća (Dormitio Mariae), a potom i vraćamo u Jeruzalem kako bi konačno čekajući strpljivo u dugom redu položili ruke i lice na Kristov grob. Na tom mjestu svatko od nas sa osobnom nakanom moli i predaje vlastiti život, patnje, strahove, dvojbe Uskrslom Gospodinu. Na Zapadnom zidu ili Zidu plača, najsvetijem mjestu za molitvu za današnje Židove, dovršavamo svoj boravak u Judeji, te nakon odmora, ispunjeni mirom slijedeće jutro krećemo u cvjetnu Galileju.
Putujući prema Galileji, pustinjski krajolik je pomalo počeo oživljavati, pred nama se pojavilo prvo zelenilo, a zatim raskošni grmovi raznolikog cvijeća. Dan smo započeli na rijeci Jordan gdje je i sam Krist bio kršten od Ivana Krstitelja. Tamo smo obnovili svoja krsna obećanja, a prof. Maly nas je i simbolično poškropio jordanskom vodom. Zatim smo se uputili prema Kani Galilejskoj, te obišli Crkvu svadbe, a bračni parovi iz naše grupe su imali priliku obnoviti svoje bračne zavjete. Kako obično uz svadbe ide proslava, i mi smo zapjevali i zaplesali uz zvuke domaće glazbe koja je ispunila ulice Svete zemlje kao da smo u svojoj domovini. A za vrijeme ukusnog ručkom smo i nazdravili sa našim bračnim parovima.
Dalje nas je put odveo na goru preobraženja Tabor. Impresivan panoramski pogled koji se pruža sa vrha gore, prekrasna Crkva preobraženja kao i ambijent koji tamo vlada, upotpunilo je slavlje mise, tako da smo se svi složili kako nam je lijepo ondje i kako bismo željeli ostati, baš kao i učenici onih dana sa Isusom. Naše hodočašće se nastavilo obilazeći sveta mjesta uz Galilejsko jezero. Crkva čudesnog umnažanja kruha i ribe u Tabghi nas je podsjetila na događaj kada je Isus nahranio pet tisuća ljudi. Ručali smo tzv. Petrove ribice u restoranu uz obalu sto je bilo posebno iskustvo. Posjetili smo Kafarnaum u kojem je Isus živio, te crkvu na Gori Blaženstava u kojoj je održana Propovijed na gori. Oblikom oktogonalna građevina nas je podsjetila na osam blaženstava, a izvještaj iz evanđelja o tom događaju smo poslušali uz pjev ptica u mirom ispunjenom vrtu oko crkve. U crkvi Petrova Primata – Mensa Christi molili smo na stijeni gdje je Gospodin obećao Petru da će biti stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu prisjećajući se brojnih hodočasnika koji su isto to činili tijekom povijesti, a među njima i dragog nam suvremenika, svetog Ivana Pavla II.
Poseban je ugođaj biti u Nazaretu. Impresivna Bazilika Navještenja godinama stoji kao znak gdje je naše spasenje započelo Marijinim “da”. Usred buke i vreve ulica grada Nazareta, bazilika predstavlja sasvim drugi svijet, mjesto sa kojeg Majka nebeska budno bdije nad svojom djecom. Posljednjeg dana boravka u Svetoj zemlji, na putu prema zračnoj luci, imali smo vremena učiniti još nekoliko stvari. Započeli smo sa uspinjanjem na brdo Karmel gdje smo obišli crkvu Stella Maris i Ilijinu špilju, slavili misu i proslavili nedjelju Krista Kralja. Potom smo nastavili uzduž obale Sredozemnog mora od Haife do Cezareje, a zaustavili smo se kratko kako bi umočili noge u toplom Sredozemnom moru i napravili još koju fotografiju.
Tijekom putovanja natrag bili smo tihi, i svatko je na svoj način slagao dojmove od proteklih dana. Bilo je ovo sasvim posebno putovanje, drugačije nego bilo koje prije, i svatko se vraćao dotaknut i promijenjen. Radovali smo se Rođenju Isusovom u Betlehemu s Marijom, Josipom, anđelima i pastirima. Zaplakali smo s Kristom u Getsemanskom vrtu i prošli ulicama njegova križnog puta. Na Kalvariji smo stajali kao Marija pod križem i molili za snagu u prihvaćanju i nošenju vlastitih križeva. Na mjestu Božjeg groba u kratkom trenutku poklona nebo je dodirnulo zemlju i oživjelo naša srca. Prolazeći putovima i mjestima gdje je Krist prolazio i boravio ojačala je naša vjera, učvrstila se nada i usavršila ljubav. U Svetoj zemlji je Božja Riječ zaista postala Radosna vijest.
Zahvaljujemo Gospodinu na ovome hodočašću i svim blagoslovima koje smo baštinili. Zahvaljujemo našem dragom kapelanu Anti za duhovno praćenje, dostupnost, strpljivost i razumijevanje koje nam je poklonio, za brižno bdijenje i nadzor kako bi svi ostali na broju, za radostan duh kojim zrači, svjedočeći vjeru riječima i djelom. Zahvaljujemo našem vodiču, prof. Anđelu na svim informacijama i znanju koje je sa nama podijelio, na susretljivosti i strpljivosti koje je pokazao, na duhovitosti kojima je ovo iskustvo učinio zabavnim, na svim duhovnim poticajima te vrlo dosjetljivim načinima kojima je propovijedao i povezao ova sveta mjesta sa Riječju i našim životima. Zahvaljujemo divnim ljudima iz župe u Beču što su nas ljubazno ugostili i slasnom večerom počastili u povratku doma. Zaključiti ćemo ovo bogato iskustvo hodočašća u Svetu zemlji citatom: “Život je lijep!” Silvija Pušeljić/Gabrijela Kosić
