ALJMAŠ (TU) – Tradicionalno hodočašće studenata, profesora i mladih iz Osijeka u Svetište Gospe od utočišta u Aljmašu na početku nove akademske godine upriličeno je u subotu, 11. listopada 2025.
Na početku hodočašća mladi su se okupili na zajedničku molitvu ispred Župe sv. Ćirila i Metoda u Osijeku koju je predvodio vlč. Ante Šiško, župnik te župe. Vlč. Šiško je mladima posvijestio važnost hodočašća te kako svojim hodom ujedno i evangeliziraju mjesta kroz koja prolaze. Nakon zajedničke molitve mladi su se skupa s vlč. Josipom Brnjićem, pomoćnikom studentskog kapelana uputili pješice u Aljmaš.
Putem su razgovarali, svirali i pjevali te zajedno molili krunicu na zajedničke i osobne nakane. Tijekom nekoliko zaustavljanja u svojim su molitvama preporučili i sve branitelje koji su dali svoje živote za domovinu kao i njihove obitelji. Tijekom cijelog hodočašća mladi su koristili priliku pristupiti sakramentu svete ispovijedi ili razgovoru s vlč. Brnjićem.
Trenutke okrepe mladi su imali u Župi Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu gdje ih je dočekao župnik, vlč. Filip Perković skupa sa svojim župljanima koji su mladima progovorili o povijesti mjesta i župe. Nakon pauze nastavljen je hod do svetišta u Aljmašu gdje ih je domaći župnik, vlč. dr. Tomislav Ćurić upoznao sa svetištem, njegovim vjerskim značajem za Đakovačko-osječku nadbiskupiju i domovinu, njegov povijesni kontekst, ali i kulturno i arhitektonsko značenje zbog čega u svetište dolaze i mnogi znanstvenici. Također mladima je zahvalio i čestitao na njihovoj vjeri i spremnosti na ovakvu žrtvu te ih potaknuo da ustraju u svjedočenju vjere i na svojim fakultetima, poslovima i sl.
Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Brnjić, a animirali su sami hodočasnici. Vlč. Brnjić progovorio je o kontekstu hodočašća. Sama riječ hodočašće sastoji se od riječi hod i čašćenje, zapravo mi častimo Boga svojim hodom, svojim umorom, trudom i požrtvovnošću koju činimo za njega. Gledajući povijest crkve vidimo da hodočašće ima tako dugu tradiciju. Sveta Obitelj je svake godine odlazila u Jeruzalem, naši preci isto. Svi su oni odlazili kako bi na mjestima gdje se Božja prisutnost i blizina na poseban način očituju, susreli Boga na jedan drugačiji način, osjetili njegovu ljubav i milost te onda bili spremni svjedočiti to u svojoj svakodnevici. Sv. Pavao i sv. Ignacije Lojolski su toliko prohodali kako bi radost evanđelja prenijeli drugima.
„U godini jubileja promišljamo toliko često o nadi te koliko je važno biti hodočasnik nade i drugima donositi tu nadu u njihove živote. Mi imamo takvu privilegiju da nam je ovo aljmaško svetište tako blizu i što možemo doći, tražiti Gospu za zagovor, primati milosti i onda postati misionari, poslani drugima donijeti tu nadu koju je nama Gospodin darovao“, rekao je kapelan Brnjić Anamarija Buzgo
