Hodočašće na staro groblje

GUNDINCI (TU) – U organizaciji Molitvene zajednice Gratia Dei iz Župe sv. Mateja u Gundincima, 26. srpnja 2024. na blagdan svetog Joakima i Ane održano je hodočašće na staro groblje Grac. U 18 sati u župnoj crkvi domaći sin, preč. Drago Tukara blagoslovio je sve hodočasnike i naveo nakane za hodočašće.

Procesija je krenula s križem putem sela, a u procesiji je hodočastilo 60 i više vjernika ove župe od onih najmlađih pa do najstarijih. Put je bio dug 5,5 km te je trebalo oko sat i pol vremena pješačenja do groblja. Tijekom hodočašća molila se krunica Majci Božjoj, a blizu groblja molila se i desetica za sve vjerne mrtve. Dok su jedni na hodočašće dolazili pješke, s drugih strana dolazili su i ostali vjernici iz Beravaca (Velika Kopanica), Sikirevaca i Jaruga, pa se na samom groblju okupilo stotinu ljudi koji su sudjelovali na misnom slavlju koje je započelo u 19:40. Misu je predvodio je domaći župnik Josip Dominković, a u koncelebraciji je bio preč. Tukara te sikirevački župnik, vlč. mr. Drago Marković. Pjevanje su animirali mladi Molitvene zajednice “Gratia Dei”. 

U homiliji preč. Tukara podsjetio je na povijesne činjenice te rekao: „Ovdje na groblju nalazila se kapelica sv. Ane koja je izgrađena 1720. godine. Pedeset godina kasnije Beravčani su 1773. godine na istom mjestu izgradili veću kapelicu koju su posvetili Anđelima blažene Djevice Marije. Ovdje su se slavile mise na sv. Katu, sv. Andriju, sv. Tomu, sv. Anu i jednu nedjelju u mjesecu. Ovdje su ukapani Sikirevčani do 1776., Gundinčani do 1818., Beravčani do 1863. i Jaružani do 1881. godine. Još 1900. godine svi su grobovi ovdje bili lijepo uređeni. Od kapelice su se vidjeli temelji. Bilo je još dosta zidanih grobnica i kamenih spomenika. Iza Prvog svjetskog rata, 1918. godine groblje je bilo sve više zapušteno te je ostalo bez ograde. Na ovom groblju pokopan je i prvi gundinački župnik Antun Lukić (umro 1806.). Župnik Drago Kolesar bio je mišljenja da je možda u srednjem vijeku ovdje postojala crkva sv. Ilije u kojoj se vjenčao prvi bosanski kralj Tvrtko I. 1374. godine. Stoga su se godine 1990. vršila istraživanja ovog mjesta. Te godine su na površini zemlje bile izorane i širom razbacane kosti naših pokojnika. Organizirano je, pa su kosti pokupili u skoro četiri vreće koje su ukopane uz jednu staru vrbu kraj Berave. Na te kosti stavljen je pronađeni nadgrobni kamen u sporednom kanalu. Pretpostavlja se kako bi se obavilo dubinsko oranje da bi se naišlo na kosti. Spomen obilježje ovdje na Gracu otvoreno je 25. kolovoza 1991. godine u 16 sati uz nazočnost brojnih vjernika iz Sikirevaca, Gundinaca, Beravaca i Jaruga (oko 200 osoba). Slavljena je misa koju je predvodio kanonik Gejza Varga iz Đakova. On je i blagoslovio ovo zdanje. O svemu je obaviješten Biskupski ordinarijat u Đakovu. Nakon 1991. godine na groblju su se mise održale svega još par puta i više ništa do dana današnjega.“

Preč. Tukara podsjetio je i što je odlučeno na sastanku u Sikirevcima 1999. te je rekao kako je  dogovoreno da će se oko spomen-obilježja posaditi sadnice lipa, jasena, hrasta, javora pod stručnim vodstvom predstavnika Šumarije iz Đakova, a pod rukovodstvom Mate Vulića iz Sikirevaca te da će se sadnja izvršiti 6. ožujka 1999. godine uz pomoć Odbora i dragovoljaca iz Sikirevaca, a što je propovjednik prenamijenio kao posao za zajednicu mladih Gratia Dei. Predloženo je također da površina mjesta bude 70×70 m ili 4900 metara kvadratnih ili pola hektra, a vlasnik je općina Sikirevci te je određen čovjek koji površinu treba kositi. Kao i prve četiri godine nakon otvorenja spomen-obilježja predloženo je župnicima u Sikirevcima, Gundincima i Velikoj Kopanici da svake godine na dan sv. Ane, 26. srpnja organiziraju misu – u spomen umrlima koji su ovdje ukopani

„Danas je sv. Ana i mi smo se okupili. Radostan sam što se to dogodilo. Na Dušni dan svake godine posjećujemo ovo groblje i zapalimo svijeću te se pomolimo. Gotovo se čitavo dvadeseto stoljeće šutjelo o ovom mjestu, a onda je Duh Sveti nadahnuo da se ideja spomena na pokojne i ostvari. Iako nisam župnik, u ime svih tadašnjih svećenika župnika posebno zahvaljujem župniku Josi Dominkoviću na spremnosti i otvorenosti. Vjerujem da su naše današnje molitve, misa, žrtva i trud doprinijele spasenju duša naših pokojnika. Treba samo ustrajati da ovo spomen obilježje dobije sve ljepši izgled u svrhu učvršćivanja naše vjere i u svrhu razvijanja kršćanske pobožnostima prema svecima i pokojnima“, rekao je preč. Tukara i naglasio je mladima: „Dragi mladi, ovo je i vaša baština i nasljedstvo od naših starih. Pomozite da ne ostane zapušteno ovo nekoliko kvadrata zemlje, da se ne zaore naša kršćanska vjera u uskrsloga Krista Gospodina.”

Nakon homilije nastavljena je misa tijekom koje je župnik Dominković blagoslovio groblje. Na kraju mise mladi su otpjevali pjesmu sv. Ani. Barbara Mihić