OSIJEK/ITALIJA (TU) – Župljani Župe Preslavnoga Imena Marijina u Osijeku, njih četrdesetak, te nekoliko vjernika iz ostalih osječkih župa, pod duhovnim vodstvom donjogradskog župnika preč. Ivana Jurića, a u organizaciji Slave Mandurića od 24. do 29. rujna hodočastili u nekoliko svetišta u različitim pokrajinama Italije.
Hodočašće je započelo molitvom krunice u noćnim satima 24. rujna, a prvo odredište bio je Loreto, gradić u središnjoj Italiji, u provinciji Ancona, odnosno bazilika Chiesa della Santa Casa, gdje se po predaji nalazi kuća Blažene Djevice Marije koju su anđeli u 13. stoljeću prenijeli iz Palestine na Trsat te iz Trsata u ovo mjesto. U podzemnoj kapelici bazilike preč. Jurić predvodio je prvo misno slavlje hodočašća, potičući prisutne na molitvu, 
sabranost i zahvalnost za priliku nakratko se odvojiti od svakodnevnice.
Sljedećega dana, 25. rujna hodočasnici su posjetili Lanciano, gdje se u Chiesa di San Francesco nalazi najstarije euharistijsko čudo u povijesti Crkve nastalo prema predaji 700. godine tijekom misnoga slavlja. Nakon što je svećenik izgovorio riječi posvećenja, 
hostija se iznenada pretvorila u komad mesa, a vino u pravu krv. Te relikvije i danas su položene na oltar u samoj crkvi, dostupne vjernicima. Hodočasnici su sudjelovali na misnom slavlju u pokrajnjoj kapelici sv. Maksimiliana Kolbea, a preč. Jurić u homiliji je posvijestio važnost svjesnog pristupanja euharistiji. Tijekom poslijepodneva nastavljen je put do mjesta Lucere gdje se u gradskoj katedrali nalazi grob 
hrvatskog blaženika Augustina Kažotića, kojemu su Osječani u molitvi preporučili svoju župu, mjesnu Crkvu i biskupe, kao i hrvatsku domovinu te njezine dužnosnike.
Prvo odredište 26. rujna bio je Monte San Angelo na brdu Gargano, gdje se nalazi Svetište sv. Mihaela. Nakon misnoga slavlja koje je preč. Jurić slavio na 
glavnom oltaru svetišta, hodočasnici su se zadržali u osobnoj pobožnosti sv. Mihaelu. Program hodočašća nastavljen je u San Giovanni Rotondu, gradu u talijanskoj pokrajini Foggia, poznatom po sv. o. Piju iz Pietrelcine, čije se tijelo nalazi u najnovijoj velikoj crkvi, sagrađenoj nasuprot maloj crkvi i samostanu u kojemu je svetac živio. Preč. Jurić predvodio je pobožnost križnoga puta, a križ su nosili bračni parovi. 
Uslijedio je posjet navedenim crkvama te osobna pobožnost vjernika uz neraspadnuto tijelo o. Pija izloženo na štovanje.
Nakon jutarnje mise 27. rujna u prvoj, staroj crkvi u San Giovanni Rotondu i molitve sv. o. Piju za sve nakane koje su hodočasnici nosili u srcima, put je nastavljen prema Cassiji, malom mjestu u pokrajini 
Umbrija, u svetište sv. Rite – Svetice nemogućega. Nakon osobne pobožnosti vjernika uz neraspadnuto tijelo sv. Rite, put je nastavljen prema Asizu, posljednjem odredištu hodočašća. Brojni hodočasnici već su u večernjim satima pošli u baziliku Santa Maria degli Angeli kako bi molili u porcijunkulskoj crkvici. U jutarnjim satima 28. rujna u jednoj od kapelica bazilike preč. Jurić predvodio je završno misno slavlje hodočašća potičući prisutne na zahvalnost i spremnost da se poput sv. Franje odreknu suvišnog materijalnog bogatstva. Nakon posjeta bazilici sv. Franje te molitve uz njegov grob, Osječani su, zahvalni i duhovno okrijepljeni, pošli put Hrvatske noseći u mislima primjere života navedenih svetaca. Mirena Zake
