GUNJA (TU) –Iz tjedna u tjedan Ljetni radni kamp u Gunji okupljao je nove mlade koji su ljetni odmor odlučili provesti pomažući potrebitima. Promatrajući ih kako rade i mole, zanimalo nas je otkuda crpe motivaciju, žar, polet i spremnost raditi teške fizičke poslove s osmjehom. Odgovor smo 1. kolovoza potražili kod duhovnika Ljetnog radnog kampa u Gunji, p. Ivana Ike Mandurića.
Prije razgovora obilazili smo razorene domove mještana, prikupljali radne timove koje čine četiri ili pet volontera i razvozili ih na mjesta gdje je potrebno „štemati“ zidove, nositi drva, čistiti pijesak, iznositi stvari… Uvidjeli smo kako p. Ike nije ovdje samo duhovnik, već i dobar procjenitelj poslova koje u kućama treba učiniti, vremena koje je potrebno da bi se poslovi završili, a tu je i za savjete na koji način skidati žbuku, kako najbolje držati sjekiru, gdje se zid smije udarati jače, a gdje ipak malo opreznije. Pojasnio nam je kako mu sada uvelike pomaže iskustvo s bauštele gdje je kao mladić radio s ocem, stoga dobro zna što je fizički posao.
„Postoji zbilja velika potreba u Gunji!“
P. Mandurića pitali smo za njegove dojmove nakon dva tjedna djelovanja kampa, a on je odmah istaknuo: „Postoji zbilja velika potreba u Gunji!“ Prije dolaska u Gunju organizatori su promišljali hoće li mladi i ovaj kamp biti na teret mještanima, hoće li to biti samo parada ili ovdje ima posla i potreba. „Znali smo da jako želimo biti u Gunji, ali nismo znali na koji način. Osjetili smo da pravda traži da radno i molitveno budemo prisutni s ljudima koji trpe. A kada smo došli, uvidjeli smo – posla ima više nego što smo mislili“, rekao je p. Ike. Mladi čine koliko mogu, trude se, ali ima puno kuća u kojima ljudi nisu ni započeli obnovu, pa naš sugovornik pojašnjava: „Pokleknuo je optimizam. Ne vide šansu da se izbore, da poboljšaju uvjete kako bi se ovdje vratili i živjeli. Kada čovjek tako klone nadom i duhom, naprosto se prestane boriti, odustane, ne zna što će biti, čeka, a to nije dopustivo i to je najgore.“
Ako smo vratili nadu puno smo napravili
Baš iz tog razloga vrlo je važna uloga mladih koji vedro i s optimizmom pristupaju svakom poslu. „Ako smo ikome ovdje vratili malo nade, jako smo puno napravili. Nismo napravili silno velike pomake. Radimo najbanalnije pomoćne poslove, ali smo svjesni da to ljude može ohrabriti“, ističe p. Ike i potom naglašava: „Ne čini se dovoljno i treba uputiti apel da je stanje u Gunji opasno. Malo je potrebno da prevagne i da se ljudi ne vrate, da selo u perspektivi budućnosti postane izgubljeno, a isto tako malo potrebno je da se vrati život. Hrvatska ne treba puno učiniti da se ostvari perspektiva. Pojedincu to možda jest puno, ali državi nije. A ako država i neće, možda Crkva može učiniti, možda mi imamo načine i mehanizme da još više pokažemo ljubav na djelu. Naša misija ovdje jest: vidjeti, osjetiti prostor, prepoznati što je volja Božja, kakva je perspektiva, što bi srce htjelo i sigurno ćemo nešto učiniti, a i već sada činimo, jer napose je važna molitva u ovome mjestu.“
Mladi su došli moliti i raditi
Po dolasku u kamp program započinje klanjanjem, a mladima je naglašeno kako je tjedan boravka i rada u Gunji šansa da otkriju dobrotu i plemenitost u sebi, jer ih ljudi trebaju. „Ovo je duhovni kamp. Pozvani smo biti s ljudima u potrebi i odazvali smo se jer i Krist je došao biti s nama. Ne samo vidjeti, nego je doista ušao u sve ono što ljudski život nosi: bol, patnju, progonstvo, nepravdu. On je dijelio s nama sve, stoga ne možemo ni mi drukčije. Došli smo dijeliti s ovim ljudima patnju do kraja, uzeti na sebe i njihove vapaje, molitve. Nisu mladi došli samo raditi, nego tražimo od njih više, a to više je duhovno – moliti za ovo mjesto i ljude“, razlaže duhovnik.
Mještani dolaze moliti s mladima, sudjeluju na misama i klanjanjima. „Stalo im je, ispunja ih kada vide da su mladi došli iz cijele Hrvatske. Osjete da su nekome važni, da nije samo novac u pitanju. Osjete da je Gunja mjesto koje Hrvatskoj znači, a to je upravo ono što im treba reći. Nitko to ne može tako poručiti kao mladi koji bi trebali trčati za svojim provodima, imaju puno napasti kako potrošiti svoje ljeto s užitkom, no ostavili su te izazove i došli su u Gunju, i to mještane gane, a i mene isto“, priznao je p. Ike sa smiješkom.
„…ne dopustiti da selo ostane samo…“
S obzirom da o mladima u Gunji govori s puno radosti i divljenja, pitali smo ga što uči od njih, a on je spremno pojasnio: „Od mladih ovdje učim se pouzdanju, bezbrižnosti. Znaju se maknuti od svih svjetskih briga, pa i od onoga za što ih optužujemo – da su ovisni o internetu, Facebooku, kafićima… Ovdje tjedan dana prođe, a nitko ne traži alkohol, ni internet. Mladi su sposobni začas se uklopiti u Božji plan i puni su pouzdanja, bezbrižni, ali nisu nemarni. Znaju oni biti odgovorni, vole preuzimati zadatke, žele se iskazati, voditi brigu i brižni su za ono što im se povjeri.“
Pri odlasku iz Gunje, p. Ike i organizacijski tim kampa dali su volonterima zadatak da nastave razmišljati o ovom mjestu i pokušaju uvidjeti što Hrvatska, a što Crkva može učiniti. „Imali smo puno slučajeva u Domovinskom ratu da su mjesta bila uništena i život se tamo više nije vratio. Ako je itko trebao nešto naučiti iz tog iskustva, i ne dopustiti da selo ostane samo – to je Hrvatska. Sada bi ovdje trebalo zabljesnuti sve ono što smo naučili na iskustvu rata“, podsjeća duhovnik, pojašnjavajući kako mladi ne čine ni jedan posto onoga što bi se moglo učiniti u Gunji, no ako to bude poziv drugima da dođu i pomognu učinjeno je puno više.
Borba oko autentičnosti mentaliteta se nastavlja
Mladi koji dođu u Gunju budu iznenađeni kada shvate da ih u potpunosti ispunja – raditi za druge besplatno, ističe duhovnik i pojašnjava: „Kroz kamp će proći dvjestotinjak mladih, a ja sam siguran da ih ima tisuće koji bi s jednakim žarom i radošću odvojili tjedan dana i došli u Gunju. To bi promijenilo mjesto, ali i naš mentalitet – jer ovo nije samo borba oko Gunje, nego borba oko autentičnosti našega mentaliteta; jesmo li ili nismo ono što kažemo da jesmo i što želimo biti.“
Prilika za pobjedu u bitci s autentičnošću mentaliteta moguća je i u četvrtom terminu kampa od 10. do 16. kolovoza za koji su prijave otvorene i dalje. „Volio bih da iz svake biskupije, dekanata, župe dođe nekoliko mladih, da u jednom terminu imamo župnih animatora, aktivnih mladih i da to bude jedna mala reprezentacija hrvatske Crkve“, poželio je p. Mandurić, a svima onima koji dvoje doći ili ne u Gunju, proučio je: „Nemojte dopustiti da Gunja prođe bez vas. Natopljeno je smislom biti ovdje i jamčim da je to najbolje utrošeno vrijeme za koje će vas srce najviše hvaliti.“ M. Kuveždanin
