OSIJEK (TU) – Grkokatoličke redovnice vasilijanke, ukrajinskoga i rusinskoga podrijetla, Provincije sv. arkanđela Mihaela sestara Reda sv. Bazilija Velikog sa sjedištem u Osijeku svečano su 18. srpnja proslavile 100. obljetnicu dolaska u ove krajeve i pastoralno djelovanje na području današnje Đakovačko-osječke metropolije. Božansku liturgiju sv. Ivana Zlatoustoga, kao i trodnevnu duhovnu pripravu, predvodio je apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, a na slavlju je propovijedao mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit.
Svečanost je počela procesijom uz darivanje i ulaznom pjesmom pri dolasku na slavljenički urešen prostor dvorišta samostana Krista Kralja, dok su vasilijanke (bazilijanke) s provincijalnom poglavaricom s. Darijom Finom predvodile liturgijsko pjevanje. Uvodeći u homiliju nadbiskup Hranić čestitao je jubilej: „Od srca vam u svoje ime, uime Đakovačko-osječke nadbiskupije, svećenika, redovnika i redovnica, svih vjernika latinskoga obreda, čestitam stoljetnicu postojanja i zahvaljujem za vašu blagotvornu evangelizacijsku prisutnost među nama, za odgojno-obrazovno i pastoralno-katehetsko djelovanje te za svjedočanstvo posvećenoga života u potpunom predanju Kristu Gospodinu i njegovoj Crkvi po svetim redovničkim zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće, ovdje u vašem provincijalnom sjedištu i u Župi Krista Kralja istočnoga obreda u Osijeku, te u Vukovaru, Slavonskom Brodu, Mikluševcima, Petrovcima, Zagrebu, Šidu te u župama Bosanskog vikarijata Križevačke eparhije. U vama, kao i u BDM, nije bilo straha da Bog bude na stvaran i na konkretan način prisutan u našem životu… Naša zahvala ima osobno i zajedničko obilježje. Veličamo Gospodina ne samo osobno, nego i kao pripadnici velike obitelji Katoličke, odnosno sveopće Crkve, u kojoj, kako vidimo, ima mjesta i za zapadni i za istočni obred, za sve kulture, jezike i za sve narode.“
Redovnički poziv uči odustajanju od sebičnih interesa
Nadbiskup je u homiliji razložio osobnu i društvenu dimenziju grijeha te naglasio kako je grijeh uvijek samoubilački čin. „Grijeh ne ugrožava Boga, nego čovjeka grešnika, ali i naše bližnje. Jer kad odbacimo Boga, tada mi ljudi počinjemo odlučivati što je dobro, a što je zlo. Dobro je ono što je nama dobro, što ide u prilog našim interesima, a zlo je ono što nam se protivi. Tako naš grijeh nije samo pitanje našeg odnosa s Bogom, nego naš grijeh pogađa i druge, ima društvenu dimenziju…“, rekao je među ostalim nadbiskup.
„Stalno slušamo ljude oko nas koji nam na ovaj i onaj način govore: ‘Bog, njegova riječ, Božje zapovijedi, Crkva, glas Crkve u javnosti, religija – pa to je ono što ugrožava suvremeno društvo, što ne pripada modernoj laičkoj državi. Zato s tim van iz javnoga života, to nam ne treba. Zakon o braku i obitelji, o pobačaju, o posvojenju djece, o bioetičkim, pravnim i raznim socijalnim pitanjima!? – Pa neće nam valjda Crkva i Kaptol pisati zakone!’ Draga braćo i sestre, to je bila i ostaje napast svih generacija ljudi, a ne samo današnjega čovjeka i raskršćanjenoga društva. Toga uvijek ima i bit će. I ne trebamo se zbog toga uznemiravati niti protiv toga boriti“, dodao je nadbiskup Hranić.
Podsjećajući na današnju proslavu, nadbiskup je kazao: „Danas smo ovdje da bismo od sestara vasilijanki i iz povijesti njihova Reda i Provincije učili da se Boga ne trebamo bojati te da vjera u njega zahtijeva poniznost, obraćenje, odustajanje od sebe i od sebičnih interesa. Tu smo da bismo od BDM, ohrabreni izborom redovničkih zavjeta i potpunim osobnim predanjem sestara Bogu i Crkvi, postali svjesni da Bog, i onda kad je zahtijevan, nije nikakva prijetnja, niti čovjekov rival. I da bismo poput njih, poslušni poticajima sv. Pavla, Bogu dopustili da uđe i u naš život; da nam zasvijetli Krist te da se napunimo njegovim Svetim Duhom. Tu smo kako bismo, gledajući Bogu posvećeni život sestara vasilijanki, shvatili da zapravo ‘ne postoji ništa ljepše nego (poput njih) biti dotaknut Evanđeljem, Kristom; da ne postoji ništa ljepše nego poznavati Isusa i priopćavati drugima prijateljstvo s njime’. Identitet i postojanje jedne Bogu posvećene osobe ne možemo razumjeti bez Boga. Samim svojim postojanjem svojim redovničkim odijelom i svojim redovničkim zavjetima svaka je redovnica, zato, crkveni toranj koji našu misao i srce usmjerava prema Bogu. Bogu posvećene osobe su najzdraviji, najkvalitetniji i najvjerniji dio Crkve koji živi svoju krsnu pripadnost Bogu i poziv na svetost. One su samo srce Crkve.“
„Bog vas blagoslovio brojem i svetošću, čuvao na mnogaja ljeta“
Promišljajući o redovničkim zavjetima, nadbiskup je rekao: „Bogu posvećeni život i redovnički zavjet poslušnosti, življen u predanju i ljubavi prema Bogu, Crkvi, svom narodu i vlastitoj redovničkoj zajednici, istinsko je svjedočanstvo prihvaćanja odgovornosti, izazova života i darivanja u ljubavi; i kao takav istinska snaga Crkve te izazov za širu društvenu sredinu. Redovnički zavjeti pokazuju ljudsku i kršćansku zrelost i vjerodostojnost jedne osobe te već sada predstavljaju ostvarenje buduće eshatološke pripadnosti Bogu i njegova sveopćeg gospodstva… Svojim zavjetima vi, drage sestre, izgonite zloduh egoizma, sebičnosti, traženja sebe, svojih prava, svoje komotnosti i svojih užitaka te gradite novo društvo i novi svijet. Zato smo danas oko vas da bismo vas podržali i usvojili vrjednote koje vi živite i svjedočite, da bismo si posvijestili da Bog treba imati važno, štoviše središnje mjesto i u našemu životu, te da bismo mogli – poput vas – biti zdrava svjedočka manjina i zdrava kršćanska alternativa.“ Svoju homiliju nadbiskup je zaključio čestitkom: „Neka vas dragi Bog, drage sestre, blagoslovi brojem i svetošću i neka vas čuva još stotinama godina među nama na dobrobit Crkve te ukrajinskog, hrvatskog i svih drugih naroda. Na mnogaja ljeta!“
Na posljetku liturgije predvoditelj Stipić pozvao je slavljenice na obnovu zavjeta, pročitao apostolski blagoslov Svetoga Oca pape Franje upućen 4. ožujka 2020. iz Vatikana sestrama u povodu 100. obljetnice osnutka te čestitao na jubileju zahvalivši vasilijankama i posebice nadbiskupu Hraniću za zajedništvo, potporu i suradnju s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom koja, istaknuo je, može biti primjer drugim biskupijama. Liturgiju su suslavili grkokatolički svećenici: preč. Nikola Stupjak, preč. Roman Stupjak, o. Ljubomir Sturko i o. Mihajlo Simunovič i rimokatolički svećenici i redovnici: vlč. Drago Marković, preč. Ivan Jurić, vlč. Robert Farkaš, vlč. Domagoj Vidaković, fra Martin Dretvić i fra Zoltan Dukai.
Slavlje je uveličala izložba fotografija o povijesti Provincije i posvećenomu životu vasilijanki te prigodni program uz vodstvo s. Teodozije Mostepanjuk. U programu su sudjelovali: Mihajlo Krajnik izvevši „Ave Mariju“ na pavortu, Hana Pešo i obitelj Žagar, dok je s. Anastazija Pitka sudjelovala u organizaciji slavlja.
Sabrane je zahvalno pozdravio o. Ljubomir Sturko, župnik grkokatoličke župe Krista Kralja u Osijeku: „Služiti Kristu Kralju koji svoje prijestolje ima na križu s kojeg šalje svijetu poruku da Bog ljubi čovjeka i da za svakoga – pa i grješnog razbojnika daje život, činile su i čine naše sestre. Poslanje je to i svećenika, biskupa, časnih sestara pa i svakog vjernika. Samo radošću ispunjeni možemo prenijeti, javljati braći i sestrama, da je Krist raspeti živ, među nama… Neka nas i u ovom vremenu nadahnjuju isti ideali u služenju kao što su ih živjele prve sestre koje su Božjom voljom došle na ova područja. I danas, nakon sto godina djelovanja, u Osijeku ima onih kojima je potrebna pomoć, zaštita, komadić kruha i čaša vode. Otvorimo oči srca i duše kako bi ih Isusovim primjerom, primjerima naših revnih pastira i mnogih sestara: vidjeli, uzljubili i poslužili.“
Slavljeničko zajedništvo s brojnim svećenicima, redovnicama i redovnicima, vjernicima i gostima podijelio je ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Vasilj Kirilič (Vasylj Kyrylyč) pribivajući sa suprugom liturgiji te je naposljetku pozdravio sestre i braću u Kristu čestitajući vasilijankama stoljetni jubilej radosnoga služenja Gospodinu i ljudima. Provincija sv. ark. Mihaela danas broji 23 redovnice, dok devet sestara stalno boravi na osječkoj adresi. Nevenka Špoljarić
