ĐAKOVO (TU) – U Dvorani biskupa J. J. Strossmayera u Đakovu u ponedjeljak, 31. svibnja održano je gostujuće predavanje na temu „Novi hrvatski prijevod Pakla Dantea Alighierija“. Na predavanju, gostovali su Božidar Petrač, Ivan Bešlić i Dragan Despot koji je pročitao izabrane stihove iz Danteova pakla. Uvodne pozdrave iskazao je prof. dr. sc. Stjepan Radić, rektor bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i prodekan za znanosti.
Na samome početku predavanja, dramski umjetnik Dragan Despot pročitao je 3. pjevanje Danteova pakla, a nakon toga, glavnu riječ je preuzeo prevoditelj spjeva, magistar scientie i književni kritičar Božidar Petrač. Ukazao je da je Danteov vođa i učitelj pjesnik Vergilije koji ga vodi kroz pakao, a vodit će ga i kroz čistilište. Prvi onaj popustljivac za kojeg se čulo u čitanju Danteova pjevanja je papa Celestin V. što je Dantea jako pogodilo jer je nakon njegova odreknuća na papinsku stolicu sjeo Bonifacije VIII. u kojem je Dante vidio svoga neposrednog neprijatelja i čovjeka koji mu je dobrim dijelom priskrbio progonstvo i sve nevolje koje progonstvo za sobom nosi.
Kako se približavala 700 obljetnica Danteove smrti, Petrač je smatrao nužnim ponovno prevesti „Božanstvenu komediju“ u prozi, slušajući da to nije stih i nema rime, ali da se kroz Despotovu interpretaciju moglo osjetiti koliko je taj jezik prohodan i koliko je taj prijevod prohodniji od prepjeva Mirka Tomasovića ili Mate Marasa. Oni su, prema Petračevu mišljenju, ograničeni što zbog poštivanja broja slogova ili ulančane rime, tercine i onoga što se stihom može, ali se ne može u drugom jeziku izraziti ni na koji način. U raznim razgovorima, kako prići tome prijevodu, Petrač je mislio da bi nešto što bi se nazvalo doslovnost bila najprikladnija, no pokazala se da se ni ta doslovnost Danteova ne može prereći hrvatskim proznim slogom.
Nadalje, Petrač prikazuje Dantea kao tvorca novoga suvremenoga jezika i pučkoga talijanskoga govora. On je rabio riječi koje su bile pretvorene iz latinskoga u talijanski ili s talijanskog govora u latinski da bi postigao čvrstu arhitekstonsku strukturu svoga spjeva. Potaknut nekim razgovorima i nekim osobama, pristupio je tome prevođenju, pri čemu je „Pakao“ preveden, „Čistilište“ je prevedeno i u tijeku je priprema za tisak i trebalo bi izaći u rujnu, a bliži se kraju i prijevod „Raja“ pa bi se do idućeg proljeća imalo kompletnog Dantea prevedenog u svježem hrvatskom jeziku.
Petrač smatra kako taj prijevod ima više stvari koje bi trebalo istaknuti. Između ostaloga, „treba znati da se taj Danteov svijet bitno razlikuje od našega. Danas kada se kaže da istina može biti više od jednoga, u Danteovo vrijeme bila je samo jedna istina, a drugo je bilo laž. Jedno je bilo zlo, a drugo je bilo dobro. Danas u svijetu vrijednosti mogu biti nevrijednosti i obratno. To je svijet koji je manje objektivan od Danteovog. Dante svoje djelo piše na temelju iskustva vlastitog života i može se reći da je cijela komedija njegovo cijelo putovanje. Mnoštvo je autobiografskih činjenica koje određuju taj svijet, ali ga ne određuju samo one nego i cjelokupno znanje koje je Dante tada kao čovjek velikog enciklopedijskog znanja uspio kondenzirati u Božanstvenoj komediji kao i sve što je ljudski rod do njegova vremena stekao u smislu znanosti, filozofije, teologije, povijesti i fikcije gdje su prisutne latinska i antička književnost bez obzira što je Dante nije znao grčki, ali je čitao Platona i Aristotela. U toj Božanstveno je komediji kondenzirano je znanje toga vremena i to je dokument jedne cijele zapadne civilizacije i onog dijela civilizacije koji još nije bio uronjen u zapadnu npr. arapski svijet“, naglasio je.
Sva Danteova djela uzajamno su povezana. Na kraju svoga predavanja Petrač je svima nazočnima napomenuo kako se nalaze pred velebnim dijelom koje je i danas aktualno. Dante je dugi niz godina pratio hrvatsku književnost. U Juditi, Dante je preuzimao dantestne motive i prenio ih u hrvatski jezik.
Nakon Petrača, dramski umjetnik Dragan Despot pročitao je 5. pjevanje Danteova pakla, nakon čega je riječ preuzeo likovni i književni kritičar gospodin Ivan Bešlić koji je progovorio o Danteu u kontekstu umjetnosti. Ukazao je na to kako je poznato da je Dante bio likovno obrazovan. Bio je intelektualac koji je dobro poznavao likovne jezike. I sam je govorio likovnim jezikom. Iako nema sačuvanih njegovih zapisanih govora, postoje pisani tragovi da je bio crtač i slikar. Osobno se družio sa Giotom poznatim slikarom toga vremena. Poznata je i važna Danteologija. Važna je i brojna literatura koja svjedoči o Danteu i da bi se govorilo o njegovoj „Božanstvenoj komediji“ prije čitanja, trebalo bi prije toga upoznati kroz literaturu što Dante u ovome svome djelu želi reći. Treba se zabaviti činjenicom da postoji i likovna literatura o Danteu. Cjelokupno Danteovo pjesništvo obilježila je metafora. Rođen je interes da se Danteovo pjesništvo prepjeva u likovnim jezicima. Danteovo pjesništvo bitno je vizualno. Dante je u svome dijelu crtom i crtežom najbolje istakao svoju misao. Dante je „crtovno“ približavao likove osoba. Na kraju predavanja, dotaknuvši se likovnih izraza, Bešlić je istaknuo kako se oni u dijelovima Danteove „Božanstvene komedije“ izmjenjuju. Likovni izrazi u Paklu i Čistilištu, nisu isti.
Po završetku drugoga dijela predavanja, dramski umjetnik Dragan Despot pročitao je dio Danteova spjeva „Raj“, a potom je otvoren prostor za rasprave i pitanja ljudi, prisutnih na predavanju. Antonio Pekić
