ĐAKOVO (TU) – VIDEO – Dana 14. prosinca 2021. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održano je gostujuće predavanje na temu 700. godina od smrti Dantea Alighierija. Na samome početku dekan Fakulteta, izv. prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, pozdravio je sve nazočne, napose predavače. Naglasio je kako je povod održavanja ovoga predavanja činjenica da g. Božidar Petrač priprema novi prijevod Božanstvene komedije te da 
je prof. Milan Bešlić nedavno otvorio likovnu izložbu pod nazivom Dante u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika u Strossmayerovu muzeju. Također je važno naglasiti da Dante pripada općoj europskoj kulturi, te da on nije samo književnik, nego i teolog. Tako u Božanstvenoj komediji treba tražiti teološke motive, kao što je na primjer činjenica da Dante u Paklu polazi od samoga istočnog grijeha. On također u svome velikome djelu spominje i Hrvate koji kao pobožan narod hodočaste u Rim. Na kraju je dekan naglasio važnost interdisciplinarnosti, pogotovo teologije i književnosti.
Prvo je predavanje održao mr. sc. Božidar Petrač, pjesnik, prevoditelj i književni kritičar, na temu Hrvati i Dante. Predavač je započeo predavanje govoreći o važnosti prijevoda Danteove Božanstvene komedije za jezik određenoga naroda, kao i za njegovu kulturu. Važno je reći da je Dante učinio puno za hrvatsku kulturu. Prvi pravi doticaj Hrvata s Danteom započeo je s Markom Marulićem, koji je prvi preveo uvodno pjevanje Božanstvene
komedije, odnosno prvo pjevanje Pakla na latinski jezik u heksametrima, što je bilo obilježje književnosti toga razdoblja. Ovdje se vidi poveznica između „Oca talijanskoga jezika“ i „Oca hrvatskoga jezika“. Dante je utemeljio talijanski jezik, a to je i Marulić učinio s hrvatskim jezikom. Marulić, kada je napisao Juditu, poslao je pismo prijatelju u kojem govori da je on učinio ono što je Dante učinio u Italiji. Hrvatski pisci renesanse i baroka pisali su po uzoru na Dantea. Jedan od prijevoda na hrvatski jezik je i čakavski prijevod Slavka Kalčića Bogodična komedija. Izidor Kršnjavi za svoj prijevod kaže da nije htio oponašati Dantea u prijevodu, nego je on Božanstvenu komediju preveo u prozi. Dante pakao, čistilište i raj doživljava kao stanja. Pakao je tako stanje ljudske grešnosti, ljudskog beznađa, stanje najnižih situacija u koje čovjek može zapasti. Čistilište je stanje nade, stanje iščekivanja, a Raj je ono najljepše stanje. Sam Dante kaže da je Božanstvena komedija sveta pjesma. Na kraju predavanja, predavač je izdvojio dvije knjige; knjigu Dante i Hrvati u kojoj je objašnjeno sve što je Dante učinio za hrvatski narod i kulturu i knjigu Svijet i Dante, koja sadrži tekstove pjesnika i mislilaca 20. st. koji su pisali o Danteu. Kao zaključak, predavač je pročitao ulomak svoga prijevoda.
Drugo predavanje na temu Dante u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika održao je Milan Bešlić, prof., likovni i književni kritičar. Naglasio je kako je Dante katolički pjesnik koji je bio upućen u temeljne aspekte vjere. Sama trodioba knjige na Pakao, Čistilište i Raj pokazuje njegovo kršćansko i teološko gledište. Djelo je napisano vizualno, a riječ je o alegoriji koja se prostire u tri prostora. Dante se kreće kroz te stupnjevane prostore i tako prvo odlazi u prostor Pakla gdje susreće različite beštije, ali i različite grešnike koji ondje trpe. Nakon Pakla, prolazi kroz Čistilište kako bi došao do Raja. Za njega kažemo da je pjesnik slikovnoga i pojmovnoga pjesništva, jer je svoje pjesništvo izražavao u vizualnim slikama. U prilog tome ide u činjenica da je sam Dante bio i slikar i crtač te je tako likovni jezik u njegovu stvaralaštvu bio jako važan. Izražavao se u gotovo svim likovnim tehnikama pa je uvijek bio privlačan likovnim umjetnicima. Može se reći da je jedan od najoslikanijih europskih pjesnika jer je riječima oblikovao slike. Stoga se veliki broj europskih slikara referirao na Dantea. Kada se govori o prvim izvorima Dantea u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, važno je reći da postoje neke nedokazane teorije koje govore da je to bio Juraj Dalmatinac ili Julije Klović. Prvi siguran izvor jesu slike Mirka Račkoga u prijevodu Izidora Kršnjavoga. Iz toga vidimo da je Dante došao puno kasnije u likovnoj umjetnosti u Hrvatsku, nego što je u književnosti. Na kraju predavanja, osvrnuo se na izložbu koja je nedavno održana u Strossmayerovu muzeju u Đakovu: Dante u djelima suvremenih hrvatskih umjetnika, koja se temeljila na Petračevu prepjevu jer je, kako je naglasio predavač, stih prijevoda slobodan pa je sadržaj iznesen na vidjelo.
Nakon predavanja prisutnima se obratio nadbiskup Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. dr. sc. Đuro Hranić koji se zahvalio predavačima na njihovu dolasku i iznio želju za daljnjim suradnjama. Maria Dragomirović
