OSIJEK (TU) – U utorak, 9. lipnja 2020. u osječkoj Župi sv. Ćirila i Metoda u sklopu zajedničkog projekta Udruge Duhos i Ekumenske inicijative žena, o. Tvrtko Barun, DI održao je predavanje na temu „Živjeti dijalog: Tko je moj bližnji“. U srijedu, 10. lipnja u prostorima Evangeličke crkve u Osijeku, o. Barun održao je radionicu na temu „Zapovijed ljubavi – molitva za druge“.
Izbjeglice konkretni ljudi kao i mi
Kao direktor Isusovačke službe za izbjeglice o. Barun pojasnio je kada i kako je nastala ta organizacija i s kojim ciljem. Ona ima poslanje služiti, zagovarati, pratiti i biti uz izbjeglice, upoznati sve dimenzije njihova života, služiti im u konkretnim pastoralnim, pravnim, medicinskim i drugim potrebama. Također ima zadaću upoznati te ljude, otkriti zašto su odlučili otići i kako im u danim situacijama pomoći. Važno je istaknuti kako su izbjeglice konkretni ljudi kao i mi, da im tako treba i pristupati razumijevajući kako su u nezavidnoj poziciji u odnosu na nas jer su morali bježati iz svojih domova zbog ranih razloga.
Za početak o. Barun iznio je neke objektivne činjenice i točne informacije koje je sam proživio ističući kako smo svi često pod utjecajem manipulacija medija, vlastitih strahova nekih ljudi, ali i naših osobnih, i svega drugog što usmjerava ljude i njihovo razmišljanje u željenom, često neispravnom smjeru. Objektivne činjenice potrebne su kako bi mogli stvoriti vlastiti stav jer ta će tema biti aktualna, čak još i više u budućnosti, računajući kako će i krize koje dolaze zbog koronavirusa potaknuti nove migracije. Ti su ljudi najčešće žrtve raznih manipulacija, pogotovo onih političkih, zato je potrebno dobro upoznati situaciju, koja je često i kompleksna.
Predavač je potom istaknuo nekoliko biblijskih događaja u kojima vidimo migracije poput Abrahama kojega Bog poziva otići u nepoznati kraj, Josipa kojega braća prodaju u Egipat, a onda, zbog gladi, i cijela ta obitelj dolazi u Egipat te Mojsije koji vodi narod iz ropstva. U Novom zavjetu i sam Isus bio je izbjeglica. Njegova obitelj zbog Herodove prijetnje bježala je u Egipat i tamo živjela sve dok je postojala opasnost za njegov život. Također, važni su i toliki primjeri Isusovih susreta s različitim ljudima u kojima promatramo kako se Isus postavlja i kako djeluje prema tim ljudima što postaje i nama primjer djelovanja. Isus je otvoren strancima i poganima te stavlja konkretan čin ljubavi kao mjerilo čovjeku po kojem će se spasiti.
Naviještati vjeru kroz zalaganje za pravdu
Citirajući pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, br. 1. koja kaže: Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu, o. Tvrtko pojasnio je kako nas i socijalni nauk crkve poziva prepoznati i radosti patnje i onih s kojima živimo i odgovoriti na to kao Kristovi učenici. Također pozvani smo naviještati vjeru kroz zalaganje za pravdu. Ako promatramo izbjeglice, postoji puno toga što oni nemaju, najčešće nemaju ni minimum ljudskog dostojanstva. Pogledamo li onda Boga koji daje u izoblilju, a znamo da postoje mnogi koji nemaju ni minimum, pozvani smo uspostaviti pravdu između onoga što Bog jest i kako se objavljuje te stvarnosti svijeta kojeg vidimo i u kojem živimo. Uz to, pozvani smo zalagati se i za promjene koje su potrebne u svijetu i našoj državi kako bi život za sve ljude bio pravedniji, a pogotovo za one koji su u potrebi.
Svoje izlaganje o. Barun sažeo je riječima: „Naše društvo u Hrvatskoj nije toliko raznoliko, zbog raznih okolnosti, najprije povijesnih i političkih, ali moramo biti uključivi za one koji su drugačiji jer htjeli to ili ne, suočit ćemo se u budućnosti s raznolikostima. Pitanje je hoćemo li u tim drugačijima moći prepoznati Krista, ako ne Krista, onda barem čovjeka.“
Cijelo predavanje dostupno je na: https://youtu.be/d1JP8GjXIjc.
U ljubavi živjeti jedni s drugima
Gostovanje o. Tvrtka Baruna nastavljeno je u srijedu, 10. lipnja u prostorima Evangeličke crkve u Osijeku. Prof. Julijana Tešija, članica Ekumenske inicijative žena započela je razgovor pod naslovom „Zapovijed ljubavi – molitva za druge“ u kojem je p. Tvrtko iznosio svoja konkretna iskustva rada s ljudima, način na koji je doživio svoju službu i kako ju prihvaća, kako živi svoje svećeništvo i redovništvo u tom kontekstu. Okupljeni su se također uključivali svojim promišljanjima i pitanjima kako bi pridonijeli razgovoru.
Na kraju dijaloga, o. Barun iznio je primjer koji dobro pojašnjava kako možemo ispravnije gledati na sve one koje ne poznajemo, tako i izbjeglice. Prolazeći ulicom, svaka osoba koju ne poznajemo, za nas je potencijalna prijetnja. Mi ne možemo znati hoće li ona nas ugroziti ili ne, sve dok ju ne upoznamo. Najčešće nećemo razmišljati o svakoj osobi koju sretnemo na ulici kako bi nas sada mogla napasti ili ozlijediti. To se odnosi i na izbjeglica i one koji će možda trajno nastaniti našu zemlju. Pozvani smo u ljubavi živjeti jedni s drugima, ne gledajući u drugome čovjeku prvenstveno „vuka“ i opasnost, nego graditi međusobno povjerenje i priliku za ispravno življenje svog kršćanskog identiteta. Anamarija Buzgo
