OSIJEK (TU) – Prvi adventski susret u organizaciji Udruge katoličkih intelektualaca i ogranka Matice hrvatske u Osijeku ugostio je 6. prosinca u Klubu knjižare Nova povjesničara doc. dr. Trpimira Vedriša s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je održao izlaganje „Kulturna revolucija 1968. i njezine posljedice“.
Ivica Vuletić pozdravio je gosta, koji je studirao etnologiju, povijest i filozofiju, studente i brojne nazočne. Moderatorica susreta i predsjednica UKI-ja dr. Ružica Pšihistal pojasnila je kako je povod odabira povjesničara Vedriša za gostovanje njegov objavljen ogled/esej o 1968. godini te bitne Vedriševe životopisne odrednice u impresivnoj akademskoj karijeri s dvama doktoratima povijesti, studiju filozofije kod isusovaca, interdisciplinarni pogled, nagrađivanost, zauzetost u akademskim krugovima i činjenica da je „jedan od rijetkih znanstvenika, intelektualaca koji se ne boji da će mu kršćanski identitet umanjiti moralni integritet“.
Uvodeći u izlaganje koje je prethodilo tribini, Vedriš je istaknuo vlastitu zaokupljenost temom, među ostalim kazavši: „Je li ’68. i njena intelektualna baština još živa, o kakvoj je revoluciji riječ – pitanja su na koja moje refleksije možda imaju elemente proizvoljnosti, no spektar pojava više je od jedne godine, pri čemu mislimo na razdoblje od ’66. do ’76., koje je pridonijelo dubokoj socijalnoj promjeni… to su prijelomne godine novije svjetske povijesti…“
U izlaganju je podsjetio na kontekst europskih zbivanja, npr. na najpoznatije nemire u istočnoj Europi 1968., na Praško proljeće, pokrenutih reformi u siječnju ’68. s ciljem preoblikovanje režima prema ideji ‘socijalizma s ljudskim licem’. Osvrnuo se na razlikovanje revolucija, usporedivši promjene koje su revolucije donijele, govorio je o feminizmu i rodnoj revoluciji, ulozi nove ljevice u preoblikovanju školstva i pitanju odnosa marksizma i postmodernizma koji se danas prepliću, o djelovanju obavještajnih službi u znanosti i kulturi, o ulozi Crkve u zbivanjima ’68. i moralnoj revoluciji te naposljetku o „vremenu koje se vraća“.
„U desetljeću koje je započelo legalizacijom prve kontracepcijske pilule, a kulminiralo pobunom u Parizu i koncertom na Woodstocku – objava enciklike Humanae vitae mnogim se suvremenicima morala učiniti poput povlačenja ručne kočnice u petoj brzini. No, danas, s pola stoljeća odmaka, u svjetlu očitovanja brojnih medicinskih i pravnih studija koje su potvrdile razorne učinke kontracepcije i pobačaja na sustav zdravstvene zaštite, položaj žena i društvo uopće – enciklika se pokazala proročkim glasom“, rekao je Vedriš, koji je zabrinjavajući pad duhovnih zvanja i raspadanje obitelji usko povezao s kulturnom revolucijom 1968. godine.
„Upravo se u svjetlu tih gorućih pitanja uočavanje i prosudba veza svjetskih zbivanja 1960–ih i promjena koje su uslijedile nakon II. vatikanskog sabora pokazuju možda epohalnim problemom za budućnost Crkve. Humanae vitae u tom je smislu usred ‘ljeta ljubavi’ bila gorka tableta koju je Crkva, ostajući vjerna svojemu pozivu, predložila kao lijek za pogrešno shvaćanje ljubavi i slobode“, zaključio je Vedriš. N. Špoljarić
