ĐAKOVO/ŠUMANOVCI (TU) – U Jubilarnoj godini nade i o 200. obljetnici rođenja bl. majke Marije Terezije Scherer, Milosrdne sestre sv. Križa zavjetovane od 1976. do 1980.g., ukupno njih 31, imale su svoj generacijski susret u Samostanu u Đakovu od 30. svibnja do 1. lipnja 2025 godine.
Susret je započeo u petak, u popodnevnim satima na terasi Centra Amadea, gdje su se sestre družile uz razgovor, kavu i slastice. Zanimljivo je kako su se sestre nakon uzajamnog pozdrava i izraza dobrodošlice, spontano našle u grupicama sa sestrama iz svoga novicijata, gdje se prepričavalo zgodice iz početne formacije i razvili spontani duhovni poticaji za naš daljnji hod. Zatim je slijedilo predvečerje i večer provedena u zajedničkoj molitvi sa sestrama svih zajednica u samostanskoj crkvi i u osobnoj molitvi kod klanjanja Križu.
Subota je bila posebno bogata. Sestre su započele dan Jutarnjim hvalama i svečani misnim slavljem jer je bio blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije, a cijelo dopodne je bilo protkano razmatranjem, predavanjem i izmjenom iskustava u grupnom radu. Sve je bilo prožeto bogatom porukom. Bio je to poziv na zahvalnost za sve doživljeno tijekom dosadašnjeg redovničkog života kao i poticaj kako živjeti svoj ‘danas’ i kako prihvaćati ono što dolazi ‘sutra’. Izdvojile su samo nekoliko misli iz predavanja koje im je imala s. Meri Gotovac, a na koje su se tijekom razgovora često vraćale.
„Iz perspektive Presvetog Trojstva čovjeka treba shvatiti kao biće u odnosu, kao relacijsko biće koje se ostvaruje svjedočanstvom ljubavi koju mu je iskazao Bog. Bogu se istinski daje slava kada čovjek nije samo za sebe ili svoje, nego kada nastoji stvarati zajedništvo, okupljati. Svjedoci smo trojstvenog života kada nadilazimo podjele u zajednici, kada ostvarujemo pomirenje i kada stavljamo sebe na drugo mjesto poradi dobra drugoga. Konstitucije to potvrđuju u Čl. 50. ‘Kao crkvenoj zajednici nama sestrama je dužnost po primjeru prvih kršćana svjedočiti ljubav koju nam je dao Trojedini Bog.’ Tu ljubav svjedočimo kroz tri koraka: 1. korak: Iskusiti Božju ljubav prema sebi; 2. korak: Naučite voljeti sebe; 3. korak: Ljubiti ljude.“
Poslije ručka krenule su kao hodočasnice nade samostanskim vozilima na hodočašće u Šumanovce k Majci dobre nade. Ondje ih je radosno dočekao župnik u Gunji i upravitelj šumanovačkog svetišta, vlč. Ivan Živić. Uz srdačnu dobrodošlicu odmah ih je pozvao k stolu na kojem je bila pripremljena okrjepa. Sestre su doživjele gostoprimstvo i dobrotu svećenika darovanu u ozračju Svetišta. On je bio s njima otvorenih očiju i srca da vidi njihove potrebe i da im spremno pomogne: od sprejeva protiv uboda komaraca, do razglasa, sjedalica, pripovijedanja o povijesti Svetišta, blagoslova … U kapelici BDM sestre su izmolile molitve za oprost, zatim su molile Križni put i došle do mjesta gdje je slijepa djevojčica progledala, te su se slikale kod bunara gdje se čudo dogodilo, i ostale u tihoj molitvi. Potom su sjele na klupe kod vanjskog oltara i ondje su imale plenum: izviješće iz prijepodnevnog rada po skupinama. Uz zajedničku fotografiju i dobiveni blagoslov krenule su prema Đakovu, radosne zbog blizine nebeske Majke i dobrote ljudi.
U nedjelju prijepodne, osjetilo se da je to Dan Gospodnji. Poslije molitvenog dijela Dana, započeo je osvrt na susret koji je bio samo jedna velika zahvala Bogu i poglavaricama za ovo milosno vrijeme zajedništva i svega lijepoga što su doživjele kao i stvorenim odlukama koje će ponijeti u svoj daljnji svakodnevni život. s. Deodata Kočonda
