OSIJEK (TU) – Franjevac Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Paurić svečano je misom, na spomendan sv. Terezije Avilske, 15. listopada, proslavio zlatomisnički jubilej u samostanskoj franjevačkoj crkvi sv. Križa u Tvrđi u Osijeku. U zlatomisničko slavlje dobrodošlicom je uveo samostanski vikar fra Svetislav Krnjak pozdravljajući okupljene u ime subraće, gvardijana fra Venancija Mihaljevića i osobno, posebno zaželjevši dobrodošlicu fra Željku Pauriću, ispovjedniku u Župi sv. Petra Apostola u Cerniku u Požeškoj biskupiji, koji je prije tjedan dana proslavio u cerničkoj rodnoj župi 50 godina misništva, a sa subraćom redovnicima, svećenicima, redovnicama, prijateljima i vjerničkim pukom u subotu u Osijeku za koji ga veže 26-godišnje bogato pastoralno djelovanje.
Zlatomisnik Paurić je predvodio euharistijsko slavlje na kojemu je propovijedao preč. Marko Kljaić, župnik župe Presvetog Trojstva u Surčinu u Srijemskoj biskupiji, a suslavili su, uz fra Svetislava S. Krnjaka: fra Zoltán Dukai (ispovjednik u samostanu u Tvrđi), vlč. Franjo Pavleković (župnik župe sv. Elizabete u Pečuhu u Mađarskoj) i o. Darko Rac (župnik grkokatoličke Župe sv. Luke u Bačincima, u Srijemu). Propovjednik Kljajić govorio je o vlastitom svećeničkom putu i suradnji sa fra Željkom tijekom njegova desetogodišnjega služenja u Zemunu (2011. do 2021.) kazavši kako je zlatomisnikov put zabilježen u dokumentarnomu filmu koji su ostvarili dobri ljudi i prijatelji franjevačkog svjetovnog reda.
Orguljaš i pedagog iz Tuzle Zlatko Špoljarević orguljski je pratio liturgijsko pjevanje Mješovitog zbora franjevačke crkve sv. Križa, a psalam je pjevao fra Miroslav Petrac. Marija Šešo, utemeljiteljica Katoličke udruge Veronikin rubac, osnovane 2016. kada je fra Željko bio gvardijan u Tvrđi, predmolila je molitvu vjernika zahvalivši Bogu za zlatomisnika i dobra koja su po njemu darovana Crkvi. Na kraju mise slavljeniku je u ime vjernika zahvalio i spomen-pločicu uručio Josip Ujčić, zauzeti vjernik Župe sv. Ivana Krstitelja u Zemunu, a osječki kantautor Dubravko Lažeta uz gitaru je otpjevao skladbu „Sancta Maria Essekiensis“ posvećenu Gospi Osječkoj čije je štovanje, posebice nakon Domovinskoga rata, snažno poticao fra Željko.
Prije završnoga blagoslova fra Željko je zahvalno kazao: „Na pitanja gdje je bilo lijepo ili nije bilo lijepo, gdje je bilo bolje, odgovarao sam: Tamo gdje sam bio uvijek sam činio ono što sam znao i mogao, a Gospodin je dao sa svojim pozivom da naviještam Evanđelje onoj zajednici kakvu zateknem. Negdje je bila mala, negdje velika, neki više vole mlade nego stare ljude, a u svim zajednicama sam zatekao i mlade i stare i bolesne. Svima hvala, vama koji ste došli iz gradova, posebno hvala braći koja su organizirala ovu svečanost, propovjedniku, suslaviteljima, orguljašu Zlatku iz Tuzle, pjevačima, svima.“
“O riznici pastoralnog djelovanja u filmu Ante Iličića „Dobar čovjek“
Poslije mise u dvorani osječkoga Rektorata, pred mnoštvom publike iz Osijeka, vjernika i ekumenista iz brojnih gradova u Hrvatskoj i inozemstvu (BiH, Srbija, Mađarska) održana osječka premijera 90 minutnog filma „Dobar čovjek – Fra Željko Paurić, redovnik, svećenik i čovjek Božjeg duha“. Autor filma (scenarist, snimatelj, montažer) je Anto Iličić, vjernik iz Bjelovara, koji snimio video uz tehničku pomoć i potporu Sindikata prometnika vlakova Hrvatske, bilježeći svjedočenja od srpnja do rujna 2022. godine na pet lokacija. Film govori o 50-godišnjem svećeničkom putu od djetinjstva, školovanja i ređenja. Na premijeri su bili brojni kazivači u filmu, autor A. Iličić, vjernici, Darko Turšić (pastor RKKC u Kotlini), trećoredci i članovi katoličkih udruga koji su filmsku priču nagradili dugotrajnim pljeskom, a zajedništvo nastavljeno u samostanu uz trpezu i darivanje te čestitanje.
Upitan kako se razvijalo sjeme duhovnoga poziva, fra Željko je rekao: „Naša obitelj je bila prava katolička. Roditelji Mijo i Vilma r. Kovačević svakodnevno su s nama djecom zajednički molili, posebno večernju, svi smo išli na svetu misu. Svom ‘obiteljskom svecu’ smo se molili i tražili od njega pomoć i zaštitu, a to je otac, koji tada još nije proglašen blaženim, Leopold Mandić čiju smo sliku imali u našoj kući… Bog me je pozvao, nije mi šapnuo na uho. Tome su doprinijele okolnosti u kojima sam živio: kućni odgoj, obiteljska molitva, nedjeljna sveta misa, ministriranje i vjeronauk, mladi fratri – novaci.“
Nevenka Špoljarić
