OSIJEK (TU) – Ekumenski hod Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku, nakon prvoga bogoslužja kod domaćina Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u retfalačkoj župi, nastavljen je 20. siječnja u molitvenom sabiranju rimokatolika, kalvina, baptista i pravoslavnih vjernika kod evangelika u Evangeličkoj crkvi gdje je ekumensko bogoslužje vodio i propovijedao Branko Berić, biskup Evangeličke (luteranske) crkve u Republici Hrvatskoj i svećenik Crkvene općine Osijek.
Nakon zajedničkog svečanog (uz zvonjavu crkvenog zvona i sviranje orgulja) ulaska svećenika i pastora u bogoslužni prostor, Berić je u dobrodošlici predstavnicima kršćanskih Crkava i vjernicima pripomenuo kako 2017. godine kršćani spominju 500 godina reformacije te se ove godine sabiru uz geslo „Pomirenje – Ljubav nas Kristova obuzima“ (2 Kor 5, 14-20), kojim sv. Pavao podsjeća „da budemo poslužitelji pomirenja“. Slavlje je počelo zajedničkim pjevanjem liturgijske pjesme „Dođi, dođi nam Gospode“ uz orguljsku pratnju Goar Karapetyan. „Crkva je trajno pozvana na obraćenje svojoj Glavi, Isusu Kristu. Stoga je tijekom povijesti bilo u Crkvi mnogo pokreta za obnovom, koji su pak, protivno njenoj namjeri, katkada za posljedicu imali raskol. Ti su raskoli u suprotnosti Isusovoj molitvi: Oče, molim te, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio (Iv 17,23). Priznajmo svoje grijehe i molimo za oprost i ozdravljenje rana koje su prouzročili naši raskoli. Priznamo li svoje grijehe, prepoznat ćemo da oni između nas stoje poput zida koji nas razdvaja“, kazao je predvoditelj bogoslužja pozivajući predstavnike kršćanskih Crkava neka pred Boga svi skupa stave „kamenje kojim podižemo zidove dijeljenja i sprječavanja jedinstva u Bogu Ocu, Isusu i Svetomu Duhu “ i zatraže oprost i ozdravljenje.
Predmolitelji su (prema bogoslužnom materijalu koji su sastavili evangelici) predali simbolično kamenje: bezosjećajnost, uzajamna mržnja i prijezir, klevete, diskriminacija, progon, razoreno zajedništvo, netolerancija, vjerski ratovi, raskol, zloporaba moći, samodostatnost i oholost, pozivajući se na geslo SMO riječi „Ljubav nas Kristova obuzima“. Izabrane biblijske ulomke čitao je Samir Vrabec, član prezbiterija Evangeličke Crkve, a Lukino evanđelje (Lk 15,11-24) biskup Berić koji je pozvao sabrane kršćane na ispovijed svoje vjere u trojedinoga Boga moleći Nicejsko-carigradsko vjerovanje.
Nakon zajedničke molitve i pjesme Berić je u propovijedi naglasio kako je „ekumena lijek za ranjeno Kristovo tijelo, a pripadnost Kristu temelj kršćanskoga jedinstva, većega od svih razlika, prošlih i sadašnjih“, te među ostalim rekao: „Papa Ivan Pavao II. primio je 16. studenog 2002. godine luteransko izaslanstvo u Vatikanu te izjavio: Mi imamo namjeru nastaviti putem pomirenja… Zajednička izjava o Nauku o opravdanju, između Luteranskog svjetskog saveza i Katoličke Crkve poptpisana 1999. godine otvara put jačem zajedničkom svjedočenju. To nas vodi još jedan korak bliže punom vidljivom jedinstvu koje je cilj našega dijaloga. Zato su ovi dani ekumene pokazatelj želje za jedinstvom i zajedništvom u različitosti i pokazatelj da smo svi mi jedno u Kristu i njegovi sljedbenic, apostoli mira, pravednosti i nade koja nam svima otvara srca za Boga i bližnjega. Zahvalni smo Bogu da su prijašnje prepirke među kršćanima postale prošlost te izraŽavamo nadu da nikada više neće izbiti ‘jer kršćani koji su podijeljeni ne mogu pred drugima svjedočiti da je Bog ljubav’…Naše poslanje mora počivati, kako na riječima tako i na svjedočanstvu. Težimo za tim da živimo ono što naviještamo… Susreti s drugim kršćanima nama govore da moramo izići iz vlastite sjene, a to znači da katolik ili evangelik može doći u crkvu neke druge konfesije jer to su njegova braća i sestre“, poručio je propovjednik.
Uslijedila je zajednička pjesma i molitva, simbolično udjeljivanje mira i jedinstva pružanjem ruke među vjerniicma, zatim pozdravni i molitveni nagovori ekumenskih predstavnika te zajednička molitva Oče naš i završna pjesma. U molitvenom zajedništvu pribivali su: Josip Dobutović, pastor pripravnik Baptističke crkve, predstavnici Katoličke Crkve vlč. Alojz Kovaček, župnik župe Sv. Ćirila i Metoda, vlč. Matej Glavica, pastoralni suradnik konkatedralne župe sv. Petra i Pavla, ap., dr. Antun Japundžić, predsjedatelj Ekumenske koordinacije osječke regije i mr. Andrea Langh, župnica Reformirane kršćanske (kalvinske) Crkve u Vinkovcima.
„Ljubav Kristova povezuje nas u ovo molitveno zajendištvo, unatoč bremenitoj i bolnoj povijesti podjela, razdora, bezosjećajnosti, netolerancije, raskola koji stvorište zidove što ih jedino i samo ljubva može nadići i dovesti nas do pomirenja… Po svima nama obuzetima Kristovom ljubavlju, upućenima na suživot, ljubav se postavlja kao zajendički hod nasljedovanja Isusa Krista. Ljubav koja će progovarati rječnikom konkretnoga pomirenja. Krist nas želi približiti jedne drugima. Zato moli Oca da svi budemo jedno. Želi nam otvarati oči da jedni u drugima prepoznajemo i otkrivamo bogatsvo koje svi u sebi nosimo. Kada jedni drugima pristupimo bez predrasuda, kada smo spremni na pomirenje, tada možemo već ovdje na zemlji naslućivati vječnost. Isusova je želja samo jedna, da mu se pridružimo u vječnome životu… Želimo li, dakle, biti pravi autentični, vjerodostojni Isusovi nasljedovatelji, valja nam ‘obuzeti njegovom ljubavlju’, ljubiti poput njega. Pružati drugu šansu. Opraštati. Tješiti. Liječiti, a ne otvarati bolne rane. Odlučimo li se ići tim putem, svjesni smo što nam je činiti. Odlučimo li svi tako živjeti, tada smo u jedno sigurni: da smo na Isusovoj strani. Tada možemo, doista, posvjedočiti da nas je obuzela ljubav Kristova. I tek tada možemo otkrivati horizonte pomirenja“, kazao je Glavica, predstavnik Katoličke Crkve. Langh je pak u obraćanju istaknula: „Bog je ljubav i poticaj da jedni drugima, i onima koji nisu uzvjerovali, budemo potpora, a zajednička ekumenska bogoslužja su divna prilika za druženje i zajedničko slavljenje jednoga Boga.“ Zahvalnost Bogu za ekumensko zajedništvo izrazili su Dobutović i Milić, koji je naglasio kako „ekumenska osmina pokazuje zajedništvo s Kristom u autentičnom svjedočenju kršćanstva, a uzajamni ekumenski susreti jesu svojevrsno vježbanje zajedništva za vječnost“. Nevenka Špoljarić
