OSIJEK (TU) – Ekumenski hod molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku zaključen je molitvenim susretom u petak, 23. siječnja 2026., u Katoličkoj laičkoj zajednici „Molitva i Riječ“. Program susreta vodio je Krešimir Pećar, potpredsjednik Zajednice „Molitva i Riječ“ Osijek, molitvene tekstove čitali su i zajedničko pjevanje animirali članovi Zajednice, evanđelje je navijestio đakon Karlo Strišković, a prigodnu propovijed uputio vlč. Ivan Jurić, duhovni asistent Zajednice i župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u osječkoj Retfali.
Sudjelovao je predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije i profesor Ekumenske teologije na đakovačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu – prof. dr. sc. Antun Japundžić; paroh bjelobrdski – jerej Goran Todorović; župnik Evangeličke crkvene općine Osijek – dr. sc. Samir Vrabec; župnik Župe Preslavnoga Imena Marijna na čijem području se nalazi Zajednica „Molitva i Riječ“ – Filip Perković, a prisutan je bio i župni vikar Župe Uzvišenja sv. Križa – Danijel Tigandžin, redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog te studentice KBF-a u Đakovu.
Jedinstvo, sloboda, ljubav
„U bitnome jedinstvo, u nebitnome sloboda, a u svemu – ljubav“, rekao je K. Pećar uvodeći u molitveni program te pojasnio da se radi o rečenici iz otprilike 17. stoljeća, povezanoj s Markom Antunom de Dominisom, nadbiskupom splitskim, koji se u hrvatskoj teološkoj literaturi nerijetko opisuje kao preteča ekumenskog pokreta, upravo zbog ustrajne čežnje za jedinstvom kršćana i dijaloškog pristupa. 
„Ako tu rečenicu spojimo s Pavlovim poticajem o jednom Tijelu i jednom Duhu, dobivamo vrlo praktičan put: jedinstvo ondje gdje je središte vjere – gdje je Krist i evanđelje; sloboda ondje gdje postoje različite predaje i naglasci, a ne zadire se u samu srž; i iznad svega ljubav – jer bez ljubavi svaka rasprava postaje buka, a svako „ispravno“ stajalište prestaje biti kršćansko svjedočanstvo“, rekao je Pećar.
Uslijedili su molitveni tekstovi predviđeni za šesti dan osmine, a koje su priredili vjernici Armenske Apostolske Pravoslavne Crkve zajedno s braćom i sestrama iz Armenske Katoličke Crkve i Evanđeoske Crkve Armenije.
Nada za svijet
Vlč. Jurić u svojoj propovijedi podsjetio je na utemeljitelja Zajednice „Molitva i Riječ“ – prof. dr. Tomislava Ivančića i njegovo poznato, temeljno djelo „Susret sa živim Bogom“. Citirao je odlomak iz jedne od Ivančićevih knjiga u kojemu govori o jedinstvu kršćana i posebno molitvenoj osmini: „Kad se ne razumijemo i kad si međusobno predbacujemo hereze, kad se ne slažemo u sakramentima, u 
tradiciji, u onome što nam je Isus naredio i dao, nismo time prestali biti braća, kaže sveti Augustin. No, nesposobni smo zajednički raditi na istom planu, biti istog srca, istih misli, istog govora, istih želja. Imamo nešto jedno protiv drugih. Jedni druge optužujemo. Jedni drugima uzimamo članove. Smatramo da smo samo mi ispravni, a drugi ne. Sve su to rane koje bole. Sve su to mjesta na kojima Crkva krvari. Zato Crkva čezne da se te rane zacijele, da svi kršćani prepoznaju jedni u drugima istinsku braću i da se ne optužujemo, da ne gledamo na ono što nas rastavlja, nego na ono što nas spaja. Jer, napokon, sve naše rane može iscijeliti samo Božja riječ koja nas spaja i Duh Sveti koji nas ujedinjuje.” Vlč. Jurić naglasio je kako je Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana velika nada za svijet te da se baš u laičkim zajednicama osjeća jedan duh, jedna sloboda i jedna punina. Stoga je predložio da se sljedeće godine posjeti i koja laička protestantska ili pravoslavna zajednica.
Čuvati evanđelje mira
Nakon zajedničke ispovijesti vjere, uslijedilo je obraćanje predstavnika Crkava i crkvenih zajednica koje je otvorio prof. dr. Japundžić i podsjetio na poziv pape Lava XIV. na početku ovogodišnje Svjetske molitvene osmine, koji je rekao: Pozivam stoga sve katoličke zajednice da ovih dana intenziviraju svoje molitve za puno, vidljivo jedinstvo svih kršćana. Prof. Japundžić rekao je kako su članovi Zajednice „Molitva i Riječ“ ne samo intenzivirali molitvu tijekom osmine i bili otvoreni za sudjelovanje već to čine i tijekom cijele godine „i zato vam srdačno zahvaljujem na toj vašoj tihoj, nenametljivoj, ali postojanoj prisutnosti i molitvenoj podršci u gradu Osijeku“.
Jerej Todorović zahvalio je Bogu na ovom susret u molitve i međusobnog dijaloga koji sve sabire u duhu poštovanja i zajedničkog traženja volje Božje. Osvrnuo se na geslo osmine Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste pozvani na jednu nadu svoga poziva (Ef 4,4) – rekavši kako ono obvezuje na zajedničku odgovornost da se svi kršćani međusobno slušaju, ali i usmjeravaju na Krista Spasitelja. Uputio je i na poziv upućen svima – svjedočiti ne samo riječima, nego prije svega životom – kroz ljubav koja ne razdjeljuje, kroz mir koji izgrađuje, ali i kroz nadu koja ne posrće. Trudimo se čuvati evanđelje mira i da to sve bude na slavu Božju, rekao je jerej te prenio pozdrave episkopa Heruvima.
Željni smo i nadalje putovati s vama
Posljednji je svoj govor uputio župnik Vrabec te se osvrnuo na tekst iz Poslanice Efežanima, preporučen za razmatranje tijekom ovogodišnje osmine, a u kojem se sedam puta naglašava riječ „jedan“: jedno tijelo, jedan duh, jedna nada, jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, jedan Bog i Otac svih. „Sedmerostruko ponavljanje prema pojedinim biblijskim komentarima ovdje nije slučajno, već predstavlja Božje savršeno 
djelo stvaranja“, ali odnosi se „i na djelo savršenog jedinstva Crkve“, uputio je dr. Vrabec i nastavio: „Ovo je krunski zaključak sedmerostrukog temelja jedinstva. I ovaj izričaj slijedi temeljnu židovsku izjavu vjere koju poznajemo Shema Izrael – Čuj, Izraele! Gospod je Bog naš, Gospod je jedan. To je jedan Bog – Otac, Sin i Duh Sveti. Jedan Bog u Trojstvu. Jedinstvo u različitosti… Isus se opetovano molio, draga ekumenska zajednico, a njegovi su učenici kroz molitvu iskusili Božju snagu – kojom su mogli služiti Bogu. Zato smo i mi u Evangeličkoj crkvi u Hrvatskoj i u Osječkoj evangeličkoj crkvenoj općini sretni što smo ovdje i što smo i ove godine hodili crkvama našega grada. I s iščekivanjem pružamo vam svima ruke. Željni smo i uzbuđeni i nadalje putovati s vama, našom braćom i sestrama, prema jednoj zajednici u Isusu Kristu.“ M. Kuveždanin
