Dušni dan u Đakovu

ĐAKOVO (TU) – Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru Marina Srakića, generalnog vikara Ivana Ćurića te još osmoricu svećenika, nadbiskup Đuro Hranić predvodio je na Dušni dan, 2. studenoga, večernje misno slavlje u katedrali-bazilici Sv. Petra u Đakovu. Započinjući homiliju, nadbiskup je istaknuo kako je jedna od najljepših odlika nas ljudi – stvorenih kao društvena bića na sliku Trojedinoga Boga – sposobnost da budemo solidarni s drugim ljudima, da suosjećamo s njihovim patnjama i trpljenjima, da se radujemo njihovim uspjesima i žalostimo nad njihovim neuspjesima.

„Danas na Dušni dan, spominjući se naših mrtvih, produžujemo i proširujemo svoju solidarnost i preko groba, preko onoga što nas u ovom životu dijeli od onih koji su prešli granicu smrti. Na prvi se pogled doima sasvim pretjeranim, nerealnim i utopijskim govoriti o solidarnosti preko groba, o solidarnosti s mrtvima. No ovih dana možemo vidjeti na našim grobljima, i svjedoci smo toga kroz čitavu povijest, da svaki čovjek, čak i kad toga nije svjestan, želi produžili veze sa svojima milima i dragima, s onima s kojima su nas vezale životne veze, i preko groba“, rekao je nadbiskup.

„Kao kršćani prelazimo granice uskih međuljudskih veza te smo solidarni ne samo sa svojim milima i dragima, nego upravo sa svim ljudima, sa svima koji su umrli, i kao vjernici, kao Kristovi učenici, povezujemo se s njima u općinstvo svetih“, kazao je nadbiskup Hranić, dodajući kako je općinstvo svetih sadržaj naše vjere: U toj solidarnosti i zajedništvu nosimo jedni druge, pomažemo jedini drugima, pa i ispraćanje naših dragih iz ovozemnog života sa suzama u očima ima svoj duboki smisao solidarnosti i ljubavi te supatnje s njima. „Na taj način kao ih nekako podupiremo da bi mogli proći kroz onu posljednju agoniju i kroz put zagrobnog čišćenja, da bi postali sposobni za radostan pogled u lice Božje, u oči Božje, da bi po milosrđu Božjem doživjeli oproštenje za svoje ljudske slabosti i puninu uskrsle proslave, da ih Bog kao svoje k sebi pridruži i učini ih dionicima nebeske liturgije.“

Istaknuvši kako ovoga dana na osobit način produbljujemo svoje zajedništvo, sjećamo se i molimo za sve one koji se čiste, nadbiskup je pozvao da se moleći za pokojne utvrđujemo u vjeri da ovaj život nije sve, da pravi život počinje tek poslije smrti. „U ovom euharistijskom slavlju, dok ispovijedamo vjeru u zajedništvo putujuće i proslavljenje Crkve, u općinstvo svetih, unutar kojega solidarno jedni druge podržavamo u rastu u dobru i preporučujemo Božjem milosrđu, obnovimo svoju vjeru i pustimo da nas Duh Božji iznutra osposobi za potpunu darovanost Bogu i za solidarnu ljubav, da se ona u nama ražari, da znamo s poštovanjem govoriti o drugim ljudima, napose o onima koji prolaze kroz trpljenje, da budemo uvijek solidarni s onima koje pogađa nepravda i nasilje ovdje na zemlji i koje čisti vatra Božje ljubavi. Budimo uzajamna pomoć i podrška jedni drugima, da bismo svi zajedno lakše prošli kroz ovo zemaljsko umiranje, da bismo lakše izrasli i procvjetali suobličeni Kristu te da bismo ušli u puninu uskrsne radosti i dioništvo u zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga“, zaključio je nadbiskup Hranić. A. Banović