ĐAKOVO (TU) – U Svetoj godini 2025. i 200. obljetnici rođenja bl. majke Marije Terezije Scherer, Župa Svih svetih u Đakovu, zajedno s Milosrdnim sestrama svetoga Križa i zajednicom Bogoslovnog sjemeništa proslavila je duhovsko bdijenje 7. lipnja 2025. godine u dvorištu Samostana, uz Ljetnu terasu Centra Amadea. Uočnica svetkovine Duhova započela je okupljanjem uz oganj zapaljen kod Dvorane „Florentini“, te Službom svjetla koju je predvodio domaći župnik preč. Ivan Lenić, zajedno sa vlč. Stjepanom Matezovićem duhovnikom u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu.
Preč. Lenić u uvodu rekao je: „U duhu gesla Jubileja svopće Crkve „Hodočasnici nade“ misao vodilju za njezin Jubilej sestre su uzele: „Majka Marija Terezija – hodočasnica nade“. Zašto sam čovjek nade o tome će nam govoriti mladi riječima i gestom paljenja svjetiljki jer nada je poput plamena svijeće. Kad ljudima dajemo nadu, palimo svijeću u tami. S tom nakanom večeras su s nama svećenici i bogoslovi našeg Sjemeništa da u 1. subotu u mjesecu zajedno molimo da nam Gospodin podari dovoljan broj svećeničkih, redovničkih i bračnih zvanja koja će svojim životom i ljubavlju davati nadu onima kojima ih Bog šalje.“
Zatim je s. Marija Brizar, provincijalna poglavarica pozdravivši sve rekla: „Raduje me da smo večeras zajedno u našem samostanskom dvorištu. Slavljenje duhovskog bdijenja i okupljanja u samostanskom dvorištu je dvojak. Prvi je razlog početak devetnice uoči blagdana blažene majke Marije Terezije, čije se 200. obljetnice rođenja spominjemo. Lijepo je znati da je kao vrhovna poglavarica 4 puta pohodila Đakovo. Drugi razlog zbog kojeg smo ovdje jest što je upravo na današnji dan, 7. lipnja 1868. godine, iz Ingenbohla u Švicarskoj u Đakovo, u kuću pored nas, stiglo deset prvih sestara koje je na usrdnu molbu đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera poslala majka Marija Terezija da po njegovoj želji budu učiteljice i majke hrvatskog naroda. Oba ova povoda našeg zajedništva razlog su našeg veselja što i večeras zajedno s vama možemo slaviti Gospodina i moliti za vas, vaše obitelji i vaše nakane.
Bogoslovi, redovničke pripravnice, studenti i mladi nosili su baklje i čitali prigodne molitve. Slavlje se nastavilo procesijom do Ljetne terase Centra Amadea gdje je okrunjeno euharistijskim slavljem. Umjesto propovijedi izdvojeni su tekstovi o bl. majci Mariji Tereziji: Pavao govoreći o nadi navodi bitne čimbenike djelovanja Duha iz kojih proizlazi nada. To su radost i mir. Radost kao plod Duha Svetoga i te kako je prepoznatljiv u djetinjstvu i u životu majke Marije Terezije Scherer. Rođena je 31. listopada 1825. u Meggenu u Švicarskoj, krsnim imenom Ana Maria Katarina. Bila je bistra, vedra, živahna, samostalna i odlučna djevojčica. Stanovnici njezina rodnog mjesta Meggena znali su pripovijedati o ‘okretnoj djevojčici koja je bila spremna svagdje pomoći’. Zbog svih tih osobina prozvana je ‘sunčano dijete Meggena’ jer znala se svemu prilagoditi i rado svima ugoditi.
Iako je zbog prerane smrti oca, već u 6. godini života morala napustiti obiteljsku kuću i preseliti se kod dvojice ujaka do njezine 16. godine kada ju majka povjerava redovnicama u bolnici u Lucernu da se uz njih usavršiti u kućanskim poslovima, uza sve teške trenutke koje je proživljavala u godinama odrastanja svjedoči: „U tim godinama bila sam osobito vedro raspoložena i vesela i otuda sposobna za sve moguće dječje smicalice. Voljela sam jako glazbu i ples“. Vedrina i radost koja ju je pratila cijeloga života pomogle su joj napredovati u nadi snagom Duha Svetoga. Razlog ove nade bila je vjera u Krista bez obzira na sve životne teškoće. (Rim 15, 13). Život majke Terezije snagom Duha Svetoga izobilovao je nadom koju je nesebično sijala svima oko sebe.
Nakon zavjeta najprije je pet godina djelovala kao učiteljica, a onda dvije godine kasnije pozvao ju je Utemeljitelj da bude majka siromaha u domu, gdje ju je čekala tjelesna i duhovna bijeda bolesnika. Majka Terezija poslušno je slijedila poziv koji ju je doveo u kuću bijede, a kasnije u bolnicu Churu, gdje će preuzeti vodstvo bolnice i novicijata Milosrdnih sestara Sv. Križa. (…) Provodeći sate u molitvi i klanjanju pred Presvetim Duh Sveti je puni njezino srce preobiljem nade koju je velikodušno rasipala na svoje sestre da ne klonu duhom pred teškoćama i na sve one koji su bili u najvećoj duhovnoj i tjelesnoj bijedi. Njezina krepost nade zasjala je punim sjajem kada je prerana smrt prekinula oca Teodozija koji je u želji da olakša sudbinu radnika za sobom ostavio veliko breme dugova. Osjećaj pravde, zahvalnosti i poštovanja nagnali su ju da zajedno sa sestrama preuzme teret njegovih dugova. Unatoč teškim životnim prilikama nikada nije zdvajala. Duh Sveti punio je njeno srce radošću i mirom te je izobilovala u nadi u kojoj je mogla govoriti: ‘Ne gubiti hrabrost već gledati na njega od koga nam dolazi svaka snaga’ Krist je uistinu bio njezina Nada.
Nakon popričesne molitve bogoslovi su s uskrsne svijeće palili svjećice s likom majke Marije Terezije i nosili ih među ljude, predstavnici pojedinih župnih skupina prilazili su s upaljenom svjećicom na ambon i čitali zazive Duhu Svetom.
Nakon misnoga kandidatice su svima prisutnima podijelile zamotuljke u kojima je svatko dobio izreku bl. majke Marije Terezije.
Preč. Lenić pozvao je sve prisutne da ne ugase odmah svoja svjetla nego ih ponesu svojim kućama i da sami budu svjetlo u svijetu u kojemu žive. s. Nada Martinković
