PLITVICE (TU) – Ured za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije od 5. do 7. travnja 2024. organizirao je duhovnu obnovu za mlade pod geslom Više strahu ne robujem u Pastoralnom centru Marije Majke Crkve na Plitvicama. Po uzoru na već održanu duhovnu obnovu na početku adventa, ova duhovna obnova bila je prilika za mlade da u uskrsnom vremenu zastanu i povuku se u osamu kako bi otkrili ono nešto potrebno za svoj život. Duhovnu obnovu predvodili su kao duhovnici Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za mlade i mr. Stjepan Matezović, duhovnik Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu te animatorice Matea Došlić i Anamarija Buzgo, članice Povjerenstva za mlade.
U petak, 5. travnja po dolasku i smještaju u Pastoralnom centru mladi su program započeli misnim slavljem u kojem je povjerenik Žigman promišljao o prvoj temi duhovne obnove, Dijamanti u blatu. U homiliji je usporedio dijamante, njihovu strukturu, pronalazak i vrijednost s mladima koji su poput dijamanata. Naglasio je: „I mi smo načinjeni samo od praha zemaljskog, živimo pod visokim temperaturama, u nekim situacijama našeg života bačeni smo u vatru teških situacija, živimo pod velikim pritiskom, društva, medija, okoline, roditelja, ispita, poslova. Crne mrlje našeg života kao na dijamantu, možda na van nisu vidljive, ali nosimo ih u sebi kao rane zadobivene grijehom ili povredama drugih. Često smo zatrpani zemaljskim blatom u kojem se nalazimo, želimo imati što bolji ugled, čast ili pak ovisimo o tuđim komentarima, novcu. Nekada se time zatrpamo da zaboravimo misliti na nebesko.“
Te je nastavio da kao što zlatar u nebrušenu dijamantu vidi potencijal da i Bog jednako tako u mladima vidi veliki potencijal. „Kristovim svjetlom i mi možemo zapaliti svijet, on na nas računa, neovisno o mrljama s kojima živimo. Samo mu se trebamo prepustiti da nas može oblikovati i brusiti, nismo savršeni, ali Bog na nas računa“, rekao je propovjednik Žigman.
Nakon završetka mise mladi su dobili prigodne knjižice, duhovni dnevnik s programom duhovne obnove, ali i razmatranjima evanđeoskih ulomaka sve do Duhova te su međusobno izvlačili anđele čuvare za koje su molili tijekom zajedničkog boravka. Večer su iskoristili za međusobno upoznavanje.
Subotnji program započeo je drugom temom pod naslovom Drama uskrsnuća koju je pripremila Anamarija Buzgo. Ona je naglasila da se drama uskrsnuća nastavlja i danas jer ljudi gledaju znakove, ali ne vide poruku, gledaju različite stvari, ali se ne trude odgonetnuti njihovu poruku, zatvoreni su za nevidljive stvari koje trebaju gledati očima vjere. Isus se nakon uskrsnuća susreće sa svojim učenicima kojima želi rastjerati strah i sumnje, pušta im da ga dodiruju, jede s njima, ohrabruje ih, ali kao da im to nije dovoljno. Tada im Isus prosvjetljuje razum da razumiju Pisma.
„U borbi sa strahovima, posebno iz prošlosti trebamo se ohrabriti priznati si taj strah, promisliti koje konkretne mogućnosti možemo činiti kako bi se nešto promijenilo i donijeti odluku na koji način ćemo početi raditi na tome. Također u borbi sa strahovima mogu nam pomoći prijatelji s kojima ćemo dijeliti strahove, koji će nam moći reći i neku drugu stranu priče koju možda mi ne vidimo ili nas ohrabriti i pomoći u odluci kako raditi na tome. Sve to naravno potrebno je predavati Gospodinu u molitvi i tražiti njegovu pomoć kako bi išli naprijed i gledali u ono dobro koje nam čini. Svoje prošlosti trebali bi se sjećati sa zahvalnošću i u njoj gledati one velike Božje zahvate, milosti koje nam je darovao pa će onda i naša prošlost svjedočiti o čudesnoj Božjoj ljubavi prema nama. To su shvatili učenici kada im je Isus prosvijetlio pamet,“ rekla je animatorica Buzgo.
Uslijedila je radionica u kojoj su mladi, prvo grupno, a zatim i osobno promišljali o strahovima s kojima se svi danas susrećemo te pokušali jedni drugima pomoći kako se s njima nositi i pobjeđivati ih. Po završetku radionice uslijedile su igre na otvorenom kao zabavni, opušteni dio programa. Uslijedio je ručak i prilika za odmor, druženje i šetnju.
U poslijepodnevnom dijelu programa, mladi su u 15 sati zajedno molili krunicu te zazive Božjem milosrđu nakon kojeg je uslijedilo kratko slavljenje, a potom i nagovor na temu Izgubljenost učenika i naša izgubljenost koju je pripremila Matea Došlić. Ona je govorila o učenicima koji su bili izgubljeni nakon Isusove smrti: Toma je bio bez vjere, Marija Magdalena bez nade, a Petar nije dopuštao biti ljubljen od Gospodina. Stoga Isus nakon uskrsnuća dolazi u njihove izgubljenosti, susreće ih, zove ih imenom i daje im novi poziv, širiti radost i istinu o njegovu uskrsnuću. Animatorica Matea je naglasila: „I mi smo često izgubljeni na području vjere, nade i ljubavi kao i učenici. Često strahujemo od svoje budućnosti, zatvaramo se u svoje strahove i probleme, zastajemo u prošlosti svog života. Ne smijemo dopuštati biti robovi svoje prošlosti ili biti zagledani u tolike svoje sadašnje jade. Isus nam nudi krepost nade po kojoj ćemo sve svoje pouzdanje stavljati u Gospodina, ne oslanjajući se na svoje snage i sile, već na pomoć Duha Svetoga,“ – rekla je Došlićeva.
Sljedeća kreativna radionica bila je izrada prigodnog predmeta, čestitke ili ukrasa koje su mladi pripremali kao poklon osobi čiji su anđeo čuvar bili tijekom duhovne obnove.
U večernjem misnom slavlju duhovnik Matezović je posvijestio kako u vazmenoj osmini slušamo izvještaje o susretima uskrslog Isusa sa svojim najbližima koji su bili različitih raspoloženja i pokazivali su suze, tugu, razočaranost, beznađe, znatiželju, nevjeru, bilo je svega onoga što ljudi proživljavaju u svakodnevici života. Ohrabrio je mlade da pred Uskrsloga uvijek dolaze onakvi kakvi jesu, s osjećajima i doživljajima koje trenutno imaju. A zatim je nastavio: „U susretu s Isusom uvijek se događa nešto novo. To vidimo i u susretu učenika s Uskrslim, unatoč njihovim trenutnim doživljajima, nevjerama, strahovima i zatvorenostima, Isus ima moć promijeniti njihov život, mijenja ga po Duhu Svetom. Daje ga i nama danas u svakom susretu, a on onda ima moć preobražavati sve ono što i sami ne prihvaćamo, sve ono potrebito promjene, kako bismo bili novi ljudi, kako bismo poput učenika i učenica bili hrabri doći u tugu i beznađe, doći u strah i iza zatvorenih vrata, ali svjedočiti da smo vidjeli Gospodina i on nam je to rekao, unatoč tome što možda netko neće vjerovati. Duh Sveti čini nas neustrašivima, kao što je takvima i učinio zatvorene i preplašene apostole nakon silaska Duha Svetoga,“ rekao je Matezović.
Euharistijsko klanjanje te večeri predvodio je povjerenik Žigman, a pjevanjem i sviranjem animirali su ga Matea i Antonio Došlić te Maja Vukić. Tijekom klanjanja svi su imali priliku doći pred Presveto i Gospodinu donijeti sebe, svoje doživljaje i svoje zapisane strahove koje su potom strgali i bacili u koš.
U nedjelju, nakon doručka, mladi su imali priliku za ispovijed nakon koje je uslijedila misa koju je predvodio duhovnik Matezović, a koncelebrirao povjerenik Žigman. U homiliji je duhovnik Matezović promišljao o posljednjoj temi duhovne obnove Stoji li Isus na obali mog života? Potaknu je mlade da razmisle koje su to mreže koje drže kako bi ih opet bacili u istu stranu mora, u istu stvarnost i opet često doživjeli neuspjeh. Kao što Isus bira u tom trenutku lađu Šimuna Petra, tako i svatko od njih može staviti svoju lađu, svoj život kao mjesto gdje će Isus doći i ukrcati se kako bi bio nasamo s njima te je ohrabrio mlade: „Isus ulazi u Šimunovu lađu u možda najtežem trenutku, nakon cjelonoćnog neuspješnog ribarenja, nakon najvećih frustracija jer je doživio neuspjeh, čitavu noć proveo je u pokušajima, a uz to sve sigurno je i osjećao razočaranost, umor i iscrpljenost, ali i bol zbog očekivanja drugih, a on ima samo praznu mrežu, samo neuspjeh. Možda je pomislio da je neuspješan, nesposoban, da netko drugi treba upravljati tom lađom. I u tom trenutku nesposobnosti i neuspjeha, baš tada Isus dolazi. Jer svjetlo našega života može doći jedino s obale, svjetlo Uskrsloga Isusa koje se ne zadržava na našem neuspjehu, na našem grijehu ili povrijeđenosti, strahovima, suzama, već daruje novost, drugačiji pogled. Samo u Isusovoj mreži života, u povezanosti s njim možemo uspjeti. Ne treba nam onda upitnik na kraju teme jer smo sigurni da Isus Uskrsli stoji zauvijek na obali našega života. Svaka misa, svaki sakrament je obala našega života na koju dolazimo napojiti se, nahrani se Uskrslim kako bi mogli imati život u sebi,“ rekao je Matezović.
Iza mise mladi su imali priliku povući se u osamu i promišljati o iskustvima s duhovne obnove ili razgovarati s nekim od svećenika. Nakon nedjeljnog ručka uslijedilo je otkrivanje anđela čuvara i razmjena kreativnih radova. Povjerenik Žigman se zahvalio svim sudionicima za njihovu prijavu i angažman tijekom duhovne obnove kao i animatorima te duhovniku Matezoviću. Mr. Matezović je pak zahvalio za poziv i priliku biti s mladima, vidjeti njihovo traženje i žar za Bogom koja i njega motivira da još više to isto nastoji činiti i prenositi u odgoju bogoslova, uz molbu i poticaj da mole za nova svećenička i redovnička zvanja, da se i oni koji imaju poziv, a možda se boje, ohrabre odazvati Bogu. Po završetku programa u Pastoralnom centru, a prije polaska kući, svi zajedno su obišli Nacionalni park Plitvička jezera.
Anamarija Buzgo
