ĐAKOVO (TU) – Djelatnici laici središnjih ustanova Đakovačko-osječke nadbiskupije okupili su se 19. prosinca u kapelici Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, na svojoj adventskoj duhovnoj obnovi. Ondje ih je pozdravio ekonom Sjemeništa vlč. Mato Gašparović, koji je predstavio voditelja duhovne obnove, vlč. Roberta Jugovića, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata.
U svome nagovoru vlč. Jugović pozvao je okupljene da ponaosob, u šutnji, prebirući i osluškujući, pokušaju promisliti što je za njih došašće. Podsjetio je na definiciju da je došašće iščekivanje prisutnoga, dodavši kako vjernici iščekuju onoga koji je već prisutan među njima, u nadi i vjeri u njegov ponovni dolazak. „Kao kršćani bdijmo da prepoznamo dolazak prisutnoga kroz djela koja činimo, riječi koje izgovaramo, susrete koje doživljavamo, obveze koje radimo, a napose kroz sakramente koje primamo“, pozvao je predvoditelj obnove.
Kroz evanđeoske odlomke evanđelista Ivana i Marka koji govore o Ivanu Krstitelju, naviještene druge i treće nedjelje došašća, vlč. Jugović nagnao je okupljene da promatraju sebe. Osvrćući se na Ivanov odlazak u pustinju, naglasio je kako čovjek odlaskom u „pustinju“ ne razmišlja o planovima, ugodama, već hoće li sačuvati život. Kroz te misli, okupljeni su razmišljali o svom životu, kako i gdje usmjeravaju taj život, poticani da – živeći život – Božju riječ pokušaju doživjeti kao kap vode u pustinji, kap s kojom će preživjeti nedaće svoga životnog puta.
Podsjećajući kako je Ivan Krstitelj bio opasan kožnatim remenom, naglasio je koliko je važno „opasati se“ – držati se stege koja jedina vodi u pravome smjeru, stege koju pred vjernike stavlja Krist svojim zapovijedima, napose zapovijedima ljubavi. „Ivan se hranio skakavcima i medom. Tom slikom Marko potiče Rimljane da prihvate i slatkoću i gorčinu života jednako, jer nas Bog i u jednom i u drugom ima čemu poučiti. Slika je to koja oslikava i našu svakidašnjicu, naše pustinje, terete koje moramo sami iznijeti na svojim ramenima, ali pri tom biti svjesni da smo na pravom putu“, rekao je vlč. Jugović.
Okupljenima je posvijestio kako u povijesti spasenja nema čovjeka koji pred Bogom nije vrijedan, što i Ivan želi posvjedočiti. Stoga je poticao da svi pokušaju pronaći svrhu svoga traženja Boga, da se, poput Ivana, upitaju što Bog od njih želi, zašto na njih računa. Na kraju, podsjetivši kako je Ivan Krstitelj na pitanje tko je on odgovorio da je on ‘glas’, vlč. Jugović je pozvao okupljene da se suoče s izazovima ovoga vremena i budu glas koji svjedoči Onoga koji je među njima i kojega iščekuju. „Navještaj ovoga trenutka spasenja ovisi o tebi i o meni. Na ovom mjestu i u ovom trenutku. Bog nas je na ovo mjesto i u ovaj trenutak postavio s razlogom – da svojim postupcima, svojim riječima, svojim životom krstimo druge“, zaključio je vlč. Jugović.
Nakon pokorničkog bogoslužja i ispita savjesti, okupljeni su imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja, za koji im je na raspolaganju bilo pet svećenika. Uslijedio je središnji dio susreta, misno slavlje koje je predvodio vlč. Jugović, uz koncelebraciju vlč. Gašparovića.
Zajedništvo se nastavilo i oko zajedničkoga stola, gdje se okupljenima pridružio i nadbiskup Đuro Hranić, upućujući im božićnu čestitku i zahvalu za sva njihova nastojanja i doprinos za dobro đakovačko-osječke Crkve. Susret je završen molitvom i razmjenom darova. Anica Banović
