OSIJEK – Osma generacija polaznika Škole za župne suradnike Đakovačko-osječke nadbiskupije imala je 6. prosinca duhovnu obnovu koju je u nadbiskupijskom Vikarijatu u Osijeku vodio dr. Stanislav Šota, predstojnik Škole. Duhovna obnova na temu „Preduvjeti za zrelost života u vjeri, osnovne značajke profila župnog katehete te ´cijene´ osobne angažiranosti“ protekla je u ozračju došašća potičući na osobni susret sa Isusom.
Program je obuhvatio tematska razmatranja (između kojih su sudionici odabranim psalmima poticani na zajedničku i osobnu molitvu), promišljanja u službi ljudske zrelosti te molitvu u tišini. Voditelj duhovne obnove preporučio je sabranima neka nastoje „upaliti istinsko svjetlo u sebi hodeći korak po korak kroz svoju pustinju, poput Ivana Krstitelja, u susret Isusu, u susretanje u ivanovskoj istini“ te ćemo tako, ističe Šota, slikovito rečeno „pustinju“ pretvoriti u mjesto naviještanja ostvarujući Božji naum.
Tijekom razmatranja slušatelji su postupno otkrivali općenita i možebitna vlastita razočarenja i frustracije, sputanost (nespremnost i nespretnost) u Božjemu naumu na području duhovnosti pri čemu je voditelj ukazao na simptome kada je riječ o razočaranoj osobi na području vjere: tugaljivost, ljubomora, osjećaji rutine, mrmljanje, gubljenje smisla za male, besplatne stvarčice, bježanje od zajednice, osjećaj samoće, bježanje od stvarnosti te samoproglašavanje mučenik(c)om što je znak da osoba nije istinski vjernik u zahtjevnoj svakidašnjici koja traži hrabrost i hrabru vjeru.
U okviru druge teme promišljanja o zreloj vjeri odgovoreno je na pitanje što sve zrela vjera uključuje, a to su koraci umijeća prihvaćanja i ponašanja, konkretno: prihvatiti korijen vlastite obitelji, mjesto i ljude s kojima živimo; prihvatiti sebe ulazeći u prostor osobne istine; odgovornost za sve čine, prihvatiti vrijeme u kojemu živim i da sam nepoznanica i prihvatiti svoju životnu zadaću-poslanje; i dopustiti da nas Bog vodi i oblikuje; prihvatiti svoj križ i poteškoće; prihvatiti drugoga kakav jest; umjeti gospodariti svojim osjećajima, uravnotežujući srce i pamet; ići prema životnom ostvarenju, cilju s Bogom; izići iz sebe i otvoriti se drugima; gledati život u bojama; imati smisla za rizik (zreo vjernik zna da s Bogom ne može izgubiti); imati smjelosti podnijeti neuspjeh i, naposljetku, ne uzoholiti se zbog uspjeha. Doznalo se više o tome kakav treba biti profil župnog katehete, Kristov vjernik, zatim o „cijeni“ koju plaća angažirani vjernik (samopožrtvovnost, samoća, umor, kriticizam, odbacivanje, pritisak i zbunjenost, žrtvovanje dragih osoba) te o mjestu Boga u srcu i životu katehete koje je približeno promišljanjem teme „Krist u meni“.
Poticajna duhovna obnova u Školi za župne suradnike (koja postoji deset godina) obuhvatila je dvadesetak polaznika formacija: suradni(ca)k/animator u župnoj katehezi prvopričesnika i nižih razreda osnovne škole, suradni(ca)k/animator u pastoralu braka i obitelji te suradni(ca)k/animator u pripremi i animiranju molitvenih susreta u župi. Na kraju susreta zainteresiranima je omogućena ispovijed i duhovni razgovor. Nevenka Špoljarić
