OSIJEK (TU) – Na svetkovinu Blagovijesti, 25. ožujka održana je korizmena duhovna obnova za sve djelatnike i svećenike u zgradi Vikarijata Osijek. Nakon pobožnosti križnoga puta koju je predmolio ravnatelj Vikarijata, vlč. Ivica Rebić, a animirali su djelatnici, uslijedilo je misno slavlje. Predslavitelj je bio p. Mislav Skelin, DI, stručni suradnik Caritasa Osijek, a koncelebrirali su dr. Stjepan Radić, dr. Josip Bošnjaković i vlč. Rebić.
Pojašnjavajući misterij svetkovine Blagovijesti, p. Mislav istaknuo je kako su dva začeća, Marijino, a potom i Isusovo, koje danas slavimo, početak boljega svijeta i događaju se u majčinim utrobama. U utrobi Ane i Marije, poniznih žena, ni po čemu posebnih, nikakvih velikih plemkinja, Bog odlučuje zaorati u svijet. Predvoditelj je potaknuo prisutne da tijekom misnoga slavlja primijete vrijednost samozataje i kako Bog djeluje kroz tišinu.
U svojoj homiliji p. Skelin prisutnima je približio način kako sv. Ignacije Lojolski kroz svoje Duhovne vježbe kontemplira otajstvo Utjelovljenja polazeći od Presvetoga Trojstva i njihova promatranja svijeta. Uviđajući što se sve događa na zemlji te sklonosti čovjeka ka grijehu, Presveto Trojstvo odlučuje da će otkupiti ljude te zatim tvoriti utjelovljenje 
Druge Božanske Osobe.
Primjenjujući to na današnju stvarnost, p. Skelin opisao je razvoj grada Osijeka kao susjedišta Đakovačko-osječke nadbiskupije te Vikarijata kao ustanove koja pomaže dinamici „Utjelovljenja“ u gradu Osijeku. „Ova ustanova tek je u začetku, što će biti budućnost će pokazati i to je na vama, svećenicima i laicima. Nešto od dinamike Božjeg Utjelovljenja, Božje brige za ljude, za Osijek, donosi ovaj Vikarijat. Dolaze već sada različite skupine, a tek je počelo. Shvatite svoj život kao poslanje koje je na tragu utjelovljenja Isusa Krista, koji dolazi i kojemu je svaki 
čovjek važan. On bi se utjelovio zbog samo jednog jedinog grešnika, a vi ste dio tog poslanja koje je počelo u utrobama prvo Ane, a potom i Marije, zaključio je p. Skelin. Zajedništvo je nastavljeno oko bratskog stola. M. Kuveždanin
