OSIJEK (TU) – U Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku u utorak, 14. listopada 2025.,održan je susret studenata i mladih. Večer je bila posebna prilika da mladi kroz osobno svjedočanstvo bolje upoznaju vlč. Josipa Brnjića, novog zamjenika studentskog kapelana, koji će ubuduće predvoditi DUHOS susrete.
Počevši svoje svjedočanstvo prisjećanjem na djetinjstvo, istaknuo je važnost molitve u obitelji i trenutke kada bi ih majka svakoga dana okupljala na zajedničku molitvu. Ta je obiteljska molitva, rekao je, bila jedan od temelja vjere. Prisjetio se i kako ga je još kao dječaka Božja riječ na misi posebno doticala — uvijek se pitao kako ono što čuje može živjeti u svakodnevici. Tako nakon Prve pričesti počinje i ministrirati, a osvrćući se na to razdoblje, rekao je: “Osjetio sam od malena taj Božji dodir, strahopoštovanje služenja Njemu i potrebu da Mu budem blizu”.
Međutim, s vremenom su došla i teža razdoblja – zbog zadirkivanja i ismijavanja vršnjaka, koji su mu se rugali zbog odlazaka u crkvu, prestao je ministrirati i postupno se sve više udaljavao od oltara. Odlaskom u srednju školu našao se u društvu koje je držalo do drugačijih vrijednosti – započeli su izlasci, a s njima i razna ropstva grijeha. Sve je više pažnje posvećivao vanjštini, dok je njegov odnos s Bogom polako padao u drugi plan. Paralelno s tim počeo je pomagati ocu u građevinskoj firmi, istaknuvši: “Po zagovoru sv. Josipa, Gospodin me odgajao i pripremao za ono što slijedi. Da steknem odgovornost te naučim cijeniti rad.”
Polagani preokret u njegovu životu započeo je na poticaj majke, koja mu je jednom prilikom predložila da vikend izlaska zamijeni odlaskom na susret mladih u Marijin dom. On je pristao i upravo je taj susret ostavio dubok dojam na njega. Ugodno iskustvo zajedništva, molitve i radosti susreta potaknulo ga je da sve češće dolazi, iako je tada i dalje pokušavao uskladiti odlazak na susrete s noćnim izlascima.
Nakon završetka srednje škole, njegov se život uglavnom svodio na posao i trening, no u tom razdoblju čuo je za jednu duhovnu zajednicu čiji su ga susreti nadahnuli da postepeno potpuno promijeni životni smjer – prestao je izlaziti, produbio svoj molitveni život i sve više osjećao Gospodinovu blizinu. Kroz to novo iskustvo vjere sve jasnije je prepoznavao i vlastite slabosti, te je posebno naglasio važnost sakramenta pomirenja: “Shvatio sam da Bog želi znati cijelo moje srce, ne želi ostaviti išta neprijatelju.”
Na svom duhovnom putu spoznao je jednu važnu istinu – da Božja volja nije uvijek odmah jasno određena kroz brak ili svećeništvo, nego da je prije svega poziv na svetost. „Božja volja je da prvenstveno budemo sveti“, istaknuo je, nadovezujući se na Isusove riječi: “Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravednost, a sve će vam se ostalo nadodati.” Moleći za svetost i Božju volju, te provodeći vrijeme u tišini, prvi puta dobiva misli o svećeništvu i redovništvu. U razlučivanju poziva razmatrao je nekoliko zajednica – Isusovce, Franjevce i Spiritance, a posebno su mu Spiritanci bili bliski srcu.
Govoreći o ključnim trenucima razlučivanja, podijelio je kako mu je Bog upravo preko jednog isusovca i jednog svećenika jasno dao znakove, nakon čega se je s radošću odlučio odazvati Gospodinu.
Svoju formaciju započinje unutar Družbe Duha Svetoga 2015. ušavši u postulaturu u osječkoj župi Brijest. Upravo se tada prvi put susreo i s DUHOS-om, gdje je bio dio slavljeničkog tima, “Tada nikada ne bih rekao da ću za 10 godina ponovno biti ovdje, ali u drugačijoj ulozi”. Nakon dvije godine studija u Đakovu, odlazi u Tanzaniju, gdje provodi pastoralnu godinu. Ondje je, kako je posvjedočio, učio o njihovoj kulturi i jeziku, ali i o svakodnevnim teškoćama s kojima se ljudi u tom području susreću. U Tanzaniji započinje i novicijat, polaže privremene zavjete, a potom odlazi u Keniju, gdje nastavlja studij teologije.
Po završetku studija polaže trajne zavjete u Keniji gdje ima i đakonsko ređenje, nakon toga vraća se u Hrvatsku za pripravu za svečenićko ređenje u Đakovu i nakon čega ponovno odlazi u Tanzaniju kao novozaređeni svečenik. Tamo je doživio i težu prometnu nesreću, iz koje je, kako kaže, izašao s važnom spoznajom: “Toga dana sam shvatio da je svaki novi dan blagoslov, nova prilika da zahvalim Bogu što sam živ, ali i što Božju ljubav mogu svjedočiti svojim životom.”
Nakon pola godine vraća se u Hrvatsku, a u kolovozu 2024. dolazi na službu župnog vikara u Župi sv. Ćirila i Metoda u Osijeku. Od početka nove akademske godine preuzeo je i službu zamjenika studentskog kapelana, te vodi DUHOS susrete, sada s druge strane oltara – ondje gdje je nekada i sam rastao u vjeri.
Osvrćući se na svoj put, posvjedočio je kako je Gospodin pažljivo slagao kockice u njegovu životu te da je nemoguće oduprijeti se kada On zove. Svoje je svjedočanstvo zaključio riječima iz Svetoga pisma: “Tražit ću Onoga koga ljubi duša moja.”
Nakon svjedočanstva, uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je glazbeno animirao DUHOS band, a po završetku, susret se nastavio u radosnom duhu kroz zajedničko druženje. Tina Skender
