ĐAKOVO (TU) – U četvrtak, 5. ožujka 2026., u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu održan je drugi korizmeni četvrtak. Ovoga četvrtka gostovao je preč. Matej Glavica, župnik konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla u Osijeku i dekan Osječkog zapadnog dekanata. Susret je započeo molitvom Večernje iz časoslova, a nastavio se u zajedništvu euharistijskoga stola s bogoslovima i odgojiteljima.
U homiliji preč. Matej se osvrnuo na evanđelje o bogatašu i ubogom Lazaru te je naglasio da rane drugih „ne prepričavamo uokolo već da jedni drugima budemo podrška, da jedni drugima ublažujemo rane“. Potaknuo je bogoslove da budu podrška onima koji su odbačeni, kojima je potrebna briga i pažnja. Da budu oni koji će druge buditi ako im je umrtvljena savjest, znati približiti se onome tko je u krizi. Koristeći sliku psa, pomalo usputno spomenutog u evanđelju, naglasio je važnu misao: „Pas se nije distancirao, nije se udaljio, nego je bio tu, te pronalazi način da pomogne ovom nemoćniku. Negdje bismo tu trebali pronalaziti sebe, kao pas znati uzviknuti kada je potrebno, skrenuti pažnju na potrebu drugoga i znati ublažavati drugima njihove rane.“
Nakon euharistijskog slavlja preč. Matej je održao duhovni nagovor bogoslovima u kojem je podijelio svoja svećenička iskustva o određenim stvarnostima svećeničkoga života. Prije svega posebno je istaknuo da trebamo priznati samima sebi istinu o sebi, da budemo svjesni svoje manjkavosti, prljavštine i grešnosti jer nas takvo priznanje čini i poniznijima. Potaknuo je i uputio na važnost Svetoga pisma kao temelja i okosnice jednog svećeničkog života unutar kojega se otkriva prava istina o nama samima. Naglasio je kako prvo sebe trebamo preispitivati, a tek onda druge opominjati. Uz Isusa u središtu života, potrebno je živjeti sadašnji trenutak i radosno proživljavati već sada i ove bogoslovske dane. Drugi korizmeni četvrtak zaključen je euharistijskim klanjanjem u kojemu je Isusu darovana zahvalnost za susret, za život svakog pozvanog mladića, bogoslova moleći za njihovu ustrajnost, hrabrost i odvažnost na putu prema svećeništvu. Jakov Ujvari
