OSIJEK (TU) – U Nadbiskupijskom vikarijatu u Osijeku u organizaciji Ureda za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije 21. svibnja održan je drugi formativni susret programa „Mladi za mlade“, na kojem su sudjelovali članovi Povjerenstva i nekoliko vjeroučitelja koji bi činili „bazu“ animatora koji će od jeseni voditi formativne susrete za druge mlade u Nadbiskupiji, kojima će biti ponuđen ovaj program.
Subotnji program započeo je molitvom sudionika koju je predvodio vlč. Mario Žigman, nadbiskupijski povjerenik za mlade te studentski kapelan, koji je i sam polaznik programa. Program su izvodili vlč. Krešimir Šaf, župni upravitelj u Soljanima i Strošincima kao instruktor te Irena Ivkić kao animatorica.
Prva radionica nazvana je Antropološki identitet animatora, a zadatak sudionika bio je kroz nekoliko vježbi prisjetiti se svoje prošlosti, konkretnije djetinjstva te nekih ključnih osoba i trenutaka koji su tada bili važni, kako su provodili vrijeme i sl. Također, svatko je trebao prepoznati i iznijeti svoje kvalitete. Zajednički je zaključak bio kako se danas često znamo usredotočiti na ono negativno i loše u nama ili što smo doživjeli, a one naše kvalitete zapostavimo.
Nakon zajedničke igre i razgovora o prilagodbama te igre za druge prilike uslijedio je ručak, a potom druga radionica u kojoj se promišljalo o vrijednostima u životu animatora. Upoznali su neke značajke pojma vrijednosti, istaknuli njima važne vrijednosti i pokušali se kroz igru boriti za iste. Treća radionica nazvana Kršćanski identitet animatora bila je temeljena na pitanjima vjere, što je vjera, kakav je bio njihov hod u vjeri, koje trenutke i osobe bi istaknuli kao ključne i utjecajne u pojedinim razdobljima života.
Uslijedila je prilika za sakrament svete ispovijedi te sveta misa u kapelici Vikarijata, a koju je predvodio vlč. Krešimir Šaf, dok su ostali sudionici animirali čitanje i pjevanje.
Tumačeći evanđelje toga dana (Iv 15,18-21), vlč. Šaf istaknuo je kako često razmišljamo ovozemaljski, zovemo se Kristovima, ali kad nas treba zbog njega pogrditi i mrziti, onda kao da se od toga želimo udaljiti i pobjeći. Našem egu ne paše da budemo napadnuti, nego pokušavamo u današnjem društvu tražiti takav način života gdje je sve divno i krasno i gdje ljubav ne poznaje žrtvu, odricanje ni križ. Gospodin nas danas ovim tekstom pita jesmo li njegovi učenici, i ako se tako zovemo, ako su naše riječi tako snažne, onda nas on poziva da budemo jaki i na djelima. U tome trebamo biti spremni da nas ljudi neće svaki put doživjeti kada im pokušamo nešto navijestiti, ali nisu ni Gospodina, stoga ne trebamo odustajati, rekao je vlč. Šaf.
Na kraju je sve prisutne ohrabrio da vjeruju da su trenutno u onom poslanju koje je Bog za njih htio, da povjeruju da ih u njihovim životnim okolnostima vodi Duh Božji i da se u njima trude činiti ono najbolje za bližnjega. A. Buzgo
