ĐAKOVO (TU) – Dana 12. rujna 2018. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je drugi dan znanstvenoga skupa za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije pod nazivom „Sveto pismo u životu Crkve“.
„Biblijski proroci – pogled na istinu života s druge strane“
Prvo
predavanje drugoga dana TPS-a održao je prof. dr. sc. Božo Lujić pod nazivom „Biblijski proroci – pogled na istinu života s druge strane“. Prof. Lujić je u svojemu izlaganju stavio naglasak na neke aspekte proročke poruke. Prije svega se osvrnuo na shvaćanje Svetoga pisma kao Božje riječi koja je životvorna, a potom je na tom tragu smjestio i starozavjetne proroke u prostor Crkve. Proroci su bili svjesni sebe, svoga poslanja i dostojanstva, uvijek u čvrstoj vezi sa Božjom riječi. Oni nikako nisu bili izvanjski kritičari, na put proročkog djelovanja inicijativa je uvijek dolazila od samog Boga. Proročki poziv se veže uz glagole komunikacije, a Lujić je u nastavku izlaganja objasnio etimologiju svake hebrejske riječi za proroka, kao i same hrvatske riječi ‘prorok’.
„Biblijski živi vjernički krug – važnost evangelizacije djece i odraslih“
Drugo predavanje u prijepodnevnom bloku TPS-a održao je doc. dr. sc. Stanislav Šota s temom „Biblijski živi vjernički krug – važnost evangelizacije djece i odraslih“. Profesor Šota je na početku istaknuo kako se danas malo govori o evangelizaciji pod vidom živih vjerničkih krugova. U govoru o važnosti Pisma, Dei Verbum 22 govori da Kristovim vjernicima treba biti širom otvoren pristup Svetom pismu. Biblijski način izražavanja i propovijedanja posebno se očituje u evangelizaciji i pastoralnom načinu djelovanja. Živi vjernički krugovi su središnji u koje spadaju redoviti život župe, ciljani kao skupine vjernika koje čine određeni krug vjernika s nekom svrhom i projektni koji se okupljaju oko projektnih programa u župi. U tom kontekstu je i papa Pavao VI., rekao je Šota, istaknuo važnost doprinosa živih vjerničkih krugova i posebnih zajednica u župnoj katehezi. Projekt nove evangelizacije zahtijeva promišljenu, življenu vjeru, tek iz te vjere moguće je ponuditi živu riječ, u tom smislu Šota je stavio naglasak i na žive vjerničke krugove u sinodskim dokumentima.
„Priprema čitača za navještaj Božje riječi“
Izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin održao je predavanje pod nazivom „Priprema čitača za navještaj Božje riječi“. U prvom dijelu svojega izlaganja Pažin je govorio o pripremi čitača u bogoslužju, dok je u drugom dijelu izlaganja naglasak stavio na smisao naviještanja Božje riječi u liturgiji. Naviještanje Božje riječi je uprisutnjenje žive Riječi koju Bog naviješta svojemu narodu. Smisao Božje riječi je upravo da bude naviještena Božje narodu. U svakom bogoslužju se ostvaruje djelo spasenja, a isto to što se ostvaruje je prethodno već naviješteno u Božjoj riječi. U nastavku izlaganja Pažin je predstavio povijesni presjek razvoja službe čitača i način pripreme gdje je naglasak stavljen na razumijevanje onoga što se pročita, odnosno Božje riječi. Zatim se osvrnuo na praktikalije prilikom čitanja poput ispravnog položaja i pravilnog disanja čitača, pravila dobroga čitanja pa i načina odijevanja i ponašanja. U konačnici, Pažin je apelirao i na redovite sastanke čitača u svojim župnim zajednicama.
„Bibliodrama kao pastoralni izazov“
Posljednje predavanje drugoga dana TPS-a održala je prof. dr. sc. s. Zdravka Leutar pod nazivom „Bibliodrama kao pastoralni izazov“. Profesorica Leutar je istaknula kako bibliodramu koristi redovito u radu sa svojim studentima, te je prisutne upoznala sa metodom bibliodrame definirajući ju pritom kao metodu grupnog pristupa biblijskom tekstu u kojoj sudionici koriste dramske i druge tehnike kako bi izgradili i osnažili međusobne odnose i zajedništvo s Bogom. Profesorica je istaknula kako je izuzetno bitno i ulaženje u dubinu biblijskog teksta te da je za svakog sudionika bitno upravo to otkrivanje smisla i ljepote teksta. Bibliodrama kao takva ima i određenu terapijsku dimenziju jer osvjetljava i pomaže u rastu grupnih interakcija. Ona nudi i integrativni pristup čovjeku, obuhvaća fizičku, psihičku, duhovnu i socijalnu čovjekovu dimenziju. Prema tome, bibliodrama uči sudionike kako da izraze vlastito mišljenje, a pritom da prihvate i razumiju mišljenje drugoga da bi naučili kooperativno surađivati. Kao metoda ona je otvorena i dostupna svima onima koji jednostavno traže smisao života, istaknula je Leutar. Slađana Bradarić / foto: Marin Ivanišić
