ĐAKOVO (TU) – U srijedu 17. rujna održan je drugi dan Teološko-pastoralnog seminara na KBF-u u Đakovu. Predavači su nastavili promišljati o temi ovoga susreta, pobudnici pape Franje Evangelii gaudium, te su održali 3 predavanja. Prof. dr. sc. Ivica Raguž održao je prvo predavanje na temu Povlašteno mjesto siromaha u Božjem narodu. Predavač je u svome izlaganju želio dokazati zašto siromasi zauzimaju povlašteno mjesto u Crkvi te je o siromaštvu promišljao pod starozavjetnim i novozavjetnim vidom, te na koncu o ulozi i zadaći današnje Crkve prema siromašnima.
Naglasio je da su u izraelskom narodu siromasi imali povlašteno mjesto, navodeći citate iz Psalma 113, Knjige mudrih izreka, ali i nekih izvanbiblijskih tekstova kao što je Knjiga jubileja. 
Posebno je naglasio razlog Božje brige za siromašne, a to je onaj koji nalazimo u Izr 14, 21, gdje se kaže da je Bog stvoritelj siromaha i posebno mu je stalo do onih koji su siromašni. U Novom zavjetu siromasi dobivaju još povlaštenije mjesto jer sam uzvišeni Bog u Isus Kristu postaje malen. Bog u Novom zavjetu ne samo da se brine za siromahe, nego i sam postaje siromah. Bogataši će teško u Kraljevstvo nebesko upravo zato jer se rijetko događa da su siromašni duhom, a obiluju duhovnim bogatstvom – ohološću i umišljenošću. Predavač je naglasio da je Božja veličina u tome što se brine za stvarne siromahe, a to treba nastavljati i Crkva. No, skrb za siromašne ne znači samo novčanu skrb, nego i skrb za dušu.
Drugo predavanje održao je mr. sc. Ivica Musa, DI, iz Osijeka, na temu “Važnost socijalnog dijaloga. Pastoralni naglasci pape Franje”. Kako je mr. Musa i sam isusovac, kao i Papa, predavač se dao u izlaganje kratke biografije pape Franje te u iščitavanje isusovačke duhovnosti i odgoja u postupcima i odlukama pape Franje u njegovu dosadašnjem pontifikatu. Posebno je istaknuo da se Papa vodi isusovačkim načinom djelovanja pri upravljanju Crkvom, navodeći kao primjer činjenicu da je Papa osnovao Vijeće kardinala koje se rijetko sastaje, svaki član iznosi svoje pojedinačno mišljenje, a konačnu odluku donosi sam Papa pri čemu preuzima potpunu odgovornost za odluku koja ostaje samo njegova, što je tipičan način isusovačkog upravljanja. Predavač se upitao „Kakav pastoral vidi papa Franjo?“, te je istaknuo tri vidika Papina viđenja pastorala: teološki, iskustveno-pastoralni, te eklezionalno-socijalni vidik. U svakom od ta tri vidika Papa stavlja naglasak na samu evangelizaciju, nasuprot visokog teologiziranja.
Posljednje, treće u nizu predavanje, održao je doc. dr. Miljenko Aničić s KBF-a u Đakovu na temu “Karitas – trajna obveza Crkve”. Predavanja je podijelio u dva dijela, gdje je u prvome istaknuo da je Bog u Isusu Kristu postao čovjekom i zato je Božje milosrđe dobilo ljudsko lice. Predavač je i naglasio: „Mi se posvećujemo brizi za čovjeka. No, karitas se temelji na Božjoj ljubavi prema nama. Karitas podrazumijeva Božju ljubav prema čovjeku i odgovor ljubavi čovjeka prema čovjeku. On znači ljubav koja se daruje. Živi iz stava čovjekoljublja, ali se ne može na njega reducirati.“ Također je naglasio da nas papa Franjo uči kako od siromašnih imamo mnogo toga za naučiti, oni nas trebaju evangelizirati a mi im trebamo biti prijatelji. U drugom dijelu predavanja doc. Aničić iznio je svoja iskustva kao dugogodišnji ravnatelj Caritasa Banjalučke biskupije te je donio zaključke da Crkva mora proizlaziti iz ljubavi prema bližnjemu i odluke da mu čini dobro, a suosjećanje s patnikom se ne odnosi na emocionalnu razinu, nego na želju da mu činim dobro. Karitas je bezgraničan i uključuje i neprijatelje, slobodan je od ideoloških sužavanja djelovanja. Karitas se treba kloniti napasti stvaranja ovisnika o njemu, a prigrliti i iskoristiti darove kojima su vjernici laici obdareni te ih konkretizirati u karitativnom djelovanju župe koja je dio rada karitasa biskupije.
Drugi dan Teološko-pastoralnog seminara završen je Okruglim stolom na temu: Mogućnost karitativnog djelovanja u našim prilika. Uvodničari su bili mons. Fabijan Svalina koji je promišljao o oživljavanju pastoralno karitativnog djelovanja u okviru redovitog pastorala, vlč. Ivica Rebić koji je iznio podatke o djelovanju Nadbiskupijskog caritasa đakovačko-osječke nadbiskupije, te vlč. Markan Kormanjoš koji je nazočnima iznio neke konkretne načine kako organizirati župni karitas. Okrugli stol završen je plodnom diskusijom a druženje svećenika je nastavljeno kod zajedničkog stola.
Socijalna dimenzija evangelizacije – Okrugli stol
Radni dio prijepodnevnog dijela programa drugoga dana TPS-a završen je okruglim stolom i raspravom sudionika na temu “Mogućnosti karitativnog djelovanja u našim prilikama”. Govorili su mons. Fabijan Svalina, ravnatelj Hrvatskog Caritasa, vlč. Ivica Rebić, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i vlč. Markan Kormanjoš, ravnatelj Caritasa slavonskobrodskih dekanata.
U svojem izlaganju mons. Svalina skrenuo je pozornost na probleme strateškog planiranja i promišljanja mjesta i uloge Caritasa u cjelovitim pastoralnim planovima: od nacionalne razine preko mreže nad/biskupijskih Caritasa, preko dekanata pa do župnih Caritasa. Također je upozorio na važnost trajne i sustavne edukacije i formacije za Caritas cijelog naroda Božjeg – svećenika, redovnika i vjernika – te na važnost odgoja za Caritas. “Bez nove evangelizacije ostvarene pomoću ljubavi i svjedočanstva kršćanskoga siromaštva, navještaj Evanđelja – koji je isto tako prvi čin ljubavi – ulazi u opasnost da bude neshvaćen i da se utopi u moru riječi kojemu nas, iz dana u dan, današnje komunikacijsko društvo izlaže. Ljubav djela jamči nedvosmislenu snagu ljubavi riječi”, istaknuo je mons. Svalina, jer “… funkcije i službe u Crkvenom životu ne mogu rasti svaka za sebe, nego u bliskoj povezanosti koja gotovo da postaje osmoza, smjesa Riječi, sakramenta i caritasa s ciljem izgradnje i pročišćenja Crkve u perspektivi izgradnje Kraljevstva. Stoga, svaka zajednica, u duhu Drugog vatikanskog sabora mora rasti i izgrađivati se, isključujući svako apsolutiziranje i izdvajanje kateheze, liturgije i svjedočenja ljubavi (caritasa), ali gradeći putove Crkve koji su, što je moguće više, jedinstveni i potpuni.”
Vlč. Rebić govorio je o naravi i svrsi Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije (usp. Statut Caritasa, 1. listopada 1994.), o ustroju struktura te potrebi umrežavanja članova dekanatskih i regionalnih Caritasa sa središnjim uredom kako bi se ostvario Kristov poziv na djelotvornu ljubav prema svim ljudima u potrebi, oživjelo i osnažilo rad članova i stvorila baza podataka radi učinkovitijeg djelovanja. Osvrnuo se na projekte koje Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije provodi i planira s naglaskom na projekt „Ljubav uvijek nađe put”, stalni projekt za pomoć stradalima od poplava na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Završna je misao njegova izlaganja da su ljudi u potrebi oko nas, i oni su naša stvarnost, a djelima mogu ljubiti čovjeka u potrebi tako da mu služim. Zdravi i zadovoljni pojedinci, zdrave i sretne obitelji temelj su naše budućnosti.
Vlč. Kormanjoš u svojem izlaganju naglasak je stavio na potrebe, obveze i mogućnosti rada i razvoja dekanatskih Caritasa ističući kako je aktivan župni Caritas znak žive zajednice, povlašteno mjesto za odgoj srca koje odgaja za slušanje, darivanje vremena, sudjelovanje i pratnju osoba u potrebi na način da ih se osnaži u preuzimanju odgovornosti za vlastiti život. Pavao Mikulčić/ IKA
