OSIJEK (TU) – Predvođeni dekanima mons. Adamom Bernatovićem i preč. Ivanom Jurićem, župnici, župni vikari i redovnici Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog dekanata sudjelovali su u ponedjeljak, 23. listopada na duhovnoj obnovi prigodom obilježavanja druge godišnjice postojanja Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“ pri Vikarijatu Osijek. Program je započeo izlaganjem na temu Odnos svećenika prema radu koje je održao predstojnik Instituta, mons. dr. Vladimir Dugalić.
„Ako se prouče crkveni dokumenti vidimo da se u njima više govori o sadržaju svećeničkog rada (naviještanje, katehizacija, homilija, liturgija, sakramenti), a vrlo rijetko se progovara o samom odnosu svećenika prema radu“, pojasnio je uvodeći u predavanje mons. dr. Dugalić. Izložio je potom nekoliko pristupa radu te rekao: „Tek u novije vrijeme, mi u Crkvi počeli smo rad promatrati kao nastavak stvaranja – suradnju čovjeka s Bogom u djelu stvaranja. Papa Ivan Pavao II. kroz encikliku Laborem exercens naglašava subjektivnu dimenziju rada – da se radom postaje čovjek. Rad je osobni čin i svaki čovjek mora se staviti u relaciju prema radu, pa će ga taj odnos ispunjavati.“
Mons. dr. Dugalić potom je potaknuo prisutne da promotre svoju svagdanju praksu rekavši: „Jesmo li mi navjestitelji samo neke ideje, službenici koji žele poboljšanje svijeta ili smo ucijepljeni u Krista i želimo spasenje svakoga čovjeka?“. Osvrćući se na dokument Evangelii Gaudium pape Franje predstojnik je istaknuo brojeve od 78 do 83 u kojima papa naglašava zamke i poteškoće u koje može ući svećenik ako krivo gleda na rad (razočaranje, kompleks manje vrijednosti…). Potičući na diskusiju pitao je: „Što mene nosi 
u mom radu? Gledam li na svaki dan kao na novu priliku da pružim spasenje određenom čovjeku ili kao nešto što moram obaviti da bih se mogao baviti samim sobom?“. Naglašavajući da se planiranje ne može isključiti, mons. dr. Dugalić je zaključio: „Svećenik si uvijek mora posvijestiti: Ja sam tu radi čovjeka. Mene je Krist tu stavio da Njegovu riječ spasenja nosim drugima. Onda će moj rad imati smisla i neću gledati ni rezultate, brojke, uspjehe ni neuspjehe. Moje je da sijem, a uz Božju pomoć neka i proklija!“ Nakon predavanja svećenici su u kapeli sv. Roka sudjelovali u pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, a potom je uslijedio ručak. M. Kuveždanin
