OSIJEK (TU) – „O svetom aramejskom jeziku“ govorio je dr. sc. Mihael Yago gostujući na drugom adventskom susretu koji je 8. prosinca priredila Udruga katoličkih intelektualaca u Osijeku. Razgovor u Klubu knjižare Nova moderirala je poticajnim upitima Miriam Goll, prof., pozdravljajući okupljene aramejskim pozdravom „Maranatha!“ te je, uvodeći u susret, zaželjela dobrodošlicu gostu u gradu Osijeku.
Mihael Yago, pedijatar, predavač na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Asirac rođen u gradu Deriku u Siriji, a nastanjen u Petrinji, došao je 1975. godine u Hrvatsku na studij medicine u Zagreb, te je zauzeti kršćanin poznat u javnosti po 42-godišnjem jezikoslovnom istraživanju bliskosti aramejskoga jezika hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturnoj baštini, a zasigurno je prvi istraživač zaokupljen asirskim korijenima u hrvatskim riječima i značenjem u biblijskom leksiku. Pozdravljajući sabrane dr. Yago je susret otvorio Molitvom Gospodnjom (Očenaš) zorno prezentirajući Očenaš na asirskom (Slouto Maronito) jeziku i pismu te na asirskom jeziku Očenaš (Abun d’bashmayo) napisan na latinici.
Zanimljiv sugovornik, koji u svojemu životopisu ponosno ističe pripadnost kršćanskoj, asirskoj Crkvi, u jednoipolsatnom druženju susretljivo je odgovarao na mnoštvo pitanja u svezi njegova materinjega novoaramejskoga, odnosno asirskoga jezika. Aramejskim je jezikom, rečeno je, govorio praotac Abraham u 7. stoljeću prije Krista i Gospodin Isus Krist, njegova majka Marija, a danas se aramejskim jezikom (na dijalektima) služe govornici na Bliskom istoku. „Biblija i Stari zavjet nisu izmišljene priče nastale u nečijoj mašti već dokumenti istine i povijesti. Imena Adama i Eve, anđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela imaju svoje posebno značenje: Adam je crvena glina, Eva je život, dom je krv, a sve to živi su simboli vjere“, kazao je Yago otkrivajući zanimljivosti vezane uz obilježja hrvatskoga naroda i zajedničkih kršćanskih oznaka.
Središte razgovora odnosilo se na značenje, odnosno prijevode pojedinih biblijskih riječi koje mijenjaju značenje rečenoga, primjerice Yago tumači kako zapravo, umjesto riječi zdravo, anđeo Gabrijel, Božji čovjek dođe k Mariji i kaže: Mir tebi! Nadalje, ukazao je na pogrješan prijevod svetopisamskih riječi, pojasnivši: „U Svetom pismu piše (Mk 1, 1-8) da je Ivan Krstitelj jeo med i skakavce, umjesto da je jeo med i biljke (korijenje biljaka). Kada je Mojsija Bog pitao kako mu je ime, Bog je odgovorio: Ano hou. To znači „Ja sam On“, tako da je nemoguće da Bog ima ime. Amin u aramejskom jeziku može se koristiti u više značenja, a zapravo znači istina i kada molimo Oče naš na kraju potvrđujemo sa Amin (piše se Amin, a čita Emin, dok je u hrv. Amen), što znači istina, kako nas je sam Isus Krist naučio. Amin može značiti i desno (šemolo je lijevo), a nelogično je da Bog sjedi s desna Ocu na nebesima jer na nebesima nema ni strana ni vremena, vječnost nema tijelo, živi se u vječnosti, a u prijevodu je zagubljeno pravo značenje budući je Isus Krist rekao da će sjediti s istinom.“
Naposljetku susreta Yagina kći, ujedno i lektorica spomenute knjige, Anamaria Yago vrsno je interpretirala očev prijevod pjesme Khalila Gubrana (Kahlil Gibran) Ljubav. N. Špoljarić
