Dolazak migranata u Slavonski Brod

SLAVONSKI BROD (TU) – U novo privremeno utočište za migrante, zimski tranzitni kamp, smješten u industrijskoj zoni Bjeliš u Slavonskom Brodu stigli su u utorak 3. studenog u ranim jutarnjim satima prvi migranti. U objetkima opremljenim svim potrebnim, dočekali su ih spremni djelatnici MUP-a, Hrvatske vojske, zdravstveni i drugi djelatnici kao i mnogobrojni volonteri, među kojima i volonteri Hrvatskog Caritasa – ukupno četristotinjak ljudi. S volonterima Caritasa bila je nacionalna koordinatorica tog projekta Suzanom Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa i ravnatelj Slavonskobrodskih Caritasa Markan Kormanjoš.

O tijeku daljnjih akcija Caritasovih volontera, koordinatorica Borko rekla je kako nastavljaju raditi isto što su radili i u kampu u Opatovcu. „U kampu se radi u tri smjene, a volonteri uglavnom pokrivaju noćnu smjenu, koja je najteža. Pomažemo u svemu što treba, bilo direktno u radu s izbjeglicama ili pripremamo lunch pakete, priremamo čaj koji naši volonteri raznose da se ljudi u ovim hladnim danima malo ugriju, odvozimo izbjeglice do određenog objekta ukoliko trebaju neku pomoć i u svim drugim aktivnostima po potrebi“, kaže Borko. O svom iskustvu u Opatovcu govori s puno emocija. “Sjećam se kada su izbjeglice počele dolaziti u Bapsku. Bilo je užasno vruće, a svakoga je dana na jednu lokaciju pristizao veliki broj ljudi. Naši su im ljudi po gradovima i selima pokazali doista veliku solidarnost, iznosili su pred svoje kuće deke, ležajeve, odjeću, nisu razumjeli njihov jezik, niti kulturu, ali vidjeli su da su to ljudi u potrebi, sporazumijevali su se s njima i rukama i nogama, i doista su ljudski, bez predrasuda i stereotipa, nastojali pomoći“, prisjeća se S. Borko i dodaje kako je timski rad u kampu u Slavonskom Brodu doista dobro organiziran, svi se maksimalno trude, nastoje raditi smireno, sa smješkom.

O samim migrantima je rekla: „Iako su različitih etničkih skupina među njima nema nikakvih incidentnih situacija, vrlo su disciplinirani, iznimno poštuju uniformu, u principu su vrlo smireni, slijede upute, nema nikakve agresivnosti, vrlu su suradljivi. Doista se nitko ne mora osjećati uplašeno ili u strahu zbog bilo kakvog kontakta sa njima. Treba provesti samo jedan dan s njima u kampu i čovjek ne može ostati ravnodušan. Ne možeš a da ne reagiraš sa srcem. Kad vidite bebu od sedam dana, koju netko nosi ili malo dijete nedovoljno obučeno i jedino što mu možete dati je neka deka koja njima znači doslovno cijeli svijet; kad vidite čovjeka kojega nose na nosilima ili dijete s cerebralnom paralizom, nemoguće je ostati ravnodušan“.

Na nedavno održanom prvom koordinacijskom sastanku predstavnika Hrvatskog Caritasa u Slavonskom Brodu prijavilo se 45 volontera, a u kampu će im se pridružiti i grupa od 17 volont0era iz Župe sv. Martina iz Bošnjaka. Ravnatelj Slavonskobrodskih Caritasa Markan Kormanjoš optimistički je posvjedočio kako vjeruje da će se osmišljavanjem rada u kampu i broj volontera povećavati. „Postoji puno segmenata kampa i posla u kojima mi možemo dati svjedočanstvo Caritasove prisutnosti, svjedočanstvo kršćanske ljubavi, humanosti, koju Isus naglašava, a koju mi kršćani vjernici trebamo pokazati prema čovjeku u potrebi, bio on Hrvat, Sirijac, Iračanin, katolik, pravoslavac, musliman… Trebamo biti milosrdni Samarijanci svakom čovjeku u potrebi, zapravo pokazati Kristovo lice i to svjedočiti svojim životom. Mi ne moramo ovim ljudima propovijedati, ne moramo znati njihov jezik, ali možemo posvjedočiti da su oni došli u kršćansku zemlju i da su se osjetili dobrodošlima, prihvaćenima, ne odbačeni, ne getoizirani, ne dikriminirani, nego stvarno da su se osjećali čovjekom“.

Već prvoga dana dalo se primjetiti dobro raspoloženje među Caritasovim volonterima, koji su doista s ljubavlju pristupali prvim migrantima, a posebno su ih oduševila djeca, kojima su dijelili bombon ili čokoladicu, a oni im uzvraćali spontano s osmijehom. Posvjedočili su kako je u biti u tim napaćenim ljudima najlakše prepoznati Isusa, te kako je to najbolje svjedočenje njihove konkretne vjere, a istovremeno i osobne izgradnje. Brankica Lukačević/Glas Koncila