SLAVONSKI BROD (TU) – Dijamantni jubilej, 60 godina svećeništva, proslavio je na prvu adventsku nedjelju, 1. prosinca 2024. fra Domagoj Šimunović, svećenik franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, na službi u franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu uz geslo „Sve je Božji dar!“. Svečano slavlje u franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva slavljenik je predvodio uz još osam svećenika. Bili su to: mons. Stjepan Belobrajdić, koji je održao prigodnu homiliju, fra Drago Radelić koji je iste godine kao i slavljenik zaređen za svećenika, domaći gvardijan fra Slavko Milić, te svećenici iz susjedne Bosanske Posavine; plehanski gvardijan fra Anto Tomas, derventski dekan fra Ivan Marić, povratnik u Bijelo Brdo, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije mons. Pero Zeba, fra Zlatko Matanović i vlč. Branko Vincetić.
„Ovo je dan što ga učini Gospodin, radujmo se i kličimo njemu!“, uskliknuo je gvardijan fra Slavko uvodeći na početku mise vjernike u prepunoj franjevačkoj crkvi u jubilarno slavlje. Prisjetivši se i proslave fra Domagojeve zlatne mise prije deset godina u istoj toj crkvi, naglasio je kako je to za njih svećenike vrhunac svećeničkog života, koji malo tko doživi, te dodao kako su posebno Bogu zahvalni za taj veliki dar fra Domagojevog dijamantnog jubileja, na 60 godina njegova plodnog redovničkog i svećeničkog života. Ocrtavajući njegov život i djelo naglasio je kako je velik dio svog svećeničkog života proveo u Slavonskom Brodu.
„Vršeći različite svećeničke službe u Slavonskom Brodu fra Domagoj je dugi niz godina vršio službu gvardijana ovog samostana i kroz to vrijeme brinuo se oko temeljite obnove samostana koji je spomenik kulture i danas ljepotica našeg grada; uz materijalnu obnovu crkve i samostana prepoznavao je u ljudima potrebu za duhovnim životom, organizirao je različite duhovne sadržaje kao što su bile književne večeri i duhovni seminari, na kulturnom planu organizirao je različite simpozije, a u samostanu su se započeli održavati brojni koncerti orguljaške i komorna glazbe. Zahvaljujući fra Domagoju, u našem gradu postoji i franjevačka klasična gimnazija „Fra Marijana Lanosovića“ koju je osnovao prije 29 godina i u kojoj je bio dugogodišnji ravnatelj, a danas je i te kako prepoznatljiva u našem gradu. Značajan je njegov rad u mnogim institucijama i udrugama našega grada. Sve to, bilo je povod da mu je Grad Slavonski Brod prije deset godina dodijelio najveće priznanje – povelju počasnog građanina grada Slavonskog Broda. Njegov svećenički i redovnički život bio je uvijek usmjeren na čovjeka, nije dijelio ljude, u svakome je znao prepoznati dobro koje nosi u sebi i to je dobro naglašavao i zato je stekao veliki broj prijatelja. Posebno gaji osjećaje prema onima koji su najpotrebniji, stariji i bolesni. I danas nakon 60 godina svećeništva, u 87. godini života, fra Domagoj i dalje revno vrši svoje redovite svećeničke dužnosti, ispovijeda, slavi mise, odlazi u bolnicu, u staračke domove i u obitelji pohoditi tolike bolesnike, rado pomažući susjednim svećenicima kada je potrebno. Na svemu tome, danas mu zahvaljujemo, moleći Gospodina da ga i dalje uzdrži u ovako dobrom zdravlju da još dugo može služiti ovoj zajednici i ovom gradu“, rekao je gvardijan fra Slavko.
Poticajna je i duboka bila homilija mons. Belobrajdića koji je svećenički život slavljenika usporedio s dijamantom, ustvrdivši kako od 1964, kada je zaređen za svećenika, počinje njegovo dijamantno djelovanje kroz službe koje je obavljao u Samoboru, Subotici, Varaždinu, Požegi te od 1981. u Slavonskom Brodu gdje je pastoralno najduže djelovao.
„Vrijeme i ovo danas potvrđuje vrijednost brušenja dijamanta njegova života, a bilo je tu mnogo faktora i događaja koji su davali pečat tom dragulju; život u samostanskoj zajednici, suradnja sa svećenicima Brodskog dekanata, u ono vrijeme osnivanja franjevačke klasične gimnazije, profesorsko djelovanje, sati ispovijedanja, pomoći svećenicima, nagovori i duhovno vodstvo redovnicama, djelovanju i vođenju vinograda, prijateljevanje s mnoštvom udruga, kulture i znanosti, pa do danas prepisivanja kronika ovoga zdanja, a uz to i još mnoštvo toga – za prijateljevanje kroz susrete s ljudima – od običnih ljudi do onih na vlasti i ostalim rukovodećim položajima. Sve je to plod u onome što je fra Domagoj jednom obećao – životnu budnost s Kristom“, rekao je mons. Belobrajdić.
Navodeći karakteristike dijamanta pojasnio je zašto je slavljenikov svećenički život poput tog dragog kamena.
„Dijamant je otporan i ništa mu ne može naškoditi, niti mu promijeniti izgled ili sadržaj. Možeš ga brusiti, ali ga ne možeš uništiti i zato je slika kršćanske vjere. Potom je čvrst, dragocjen i vrijedan i stoga je simbol kršćanske nade. Dijamant je proziran i tek obasjan svjetlošću iz njega izlazi svjetlost izlomljena u mnoštvo boja. Jednostavno, dijamant je slika kršćanske ljubavi, a ljubav je Božji dar i naša suradnja s njim. Ljubav očituješ kada vladanjem i životom odražavaš Božje svjetlo. Prava ljubav je uvijek prozirna, čitljiva i prepoznatljiva“, zaključio je propovjednik Belobrajdić ustvrdivši da je život slavljenika fra Domagoja upravo bio takav jer nije živo samo sebi nego mnogima.
Zahvalivši Bogu za dar svećeništva slavljeniku je zahvalio što je taj dar prihvatio i kroz svoju svećeničku službu živio vjeru, nadu i ljubav i onda kada to nije baš bilo lako. Na kraju mu je darivao dijamant, ali ne pravi, s porukom da ga i dalje svojim življenjem brusi.
Slavlje su pjevanjem uveličali članovi zbora mladih koje je prije 40 godina u toj crkvi osnovao fra Domagoj.
Koliko su ga ljudi voljeli i cijenili prepoznatljivo je bilo poslije mise na zajedničkom druženju uz objed kada su mu neki od prijatelja čestitali i istaknuli neke od njegovih dobrih djela koje je u tom gradu samozatajno ali s puno ljubavi činio. B. Lukačević
