ĐAKOVO/LUDBREG (TU) – Hodočasnici iz đakovačke Župe Svih svetih pridružili su se 6. rujna 2015. na Svetu nedjelju, desetcima tisuća hodočasnika koji su od ranih jutarnjih sati stizali u župnu crkvu Presvetog Trojstva u Ludbregu, u kojoj se prema nalogu pape Leona X čuva relikvija Predragocjene Krvi Kristove te se u nedjelju prije Male Gospe izlaže na pobožnost i klanjanje.
Poklonivši se Presvetoj Krvi Kristovoj i Presvetom Sakramentu, hodočasnici iz Đakova izrekli su svoje molitve i preporuke te pristupili sakramentu pomirenja. Uz mnogobrojne vjernike, redovnike, redovnice i svećenike, sudjelovali u svečanoj procesiji od župne crkve Presvetog Trojstva. Pokaznica s relikvijom prije euharistijskog slavlja, uz molitvu i pjesmu, prenesena je na oltar zavjetne kapele. Procesija je prošla središtem Ludbrega, čije su ulice i trgovi na Svetu nedjelju već tradicionalno prepuni hodočasnika koji u prošteništu žele zadobiti potpuni oprost te sudjelovati u pobožnostima i euharistiji kao središnjem i najvažnijem hodočasničkom sadržaju.
Glavnu hodočasničku misu predvodio je porečko-pulski biskup Dražen Kutleša u zajedništvu s domaćinom, varaždinskim biskupom Josipom Mrzljakom, čuvarom svetišta mons. Josipom Đurkanom i drugim svećenicima. Pozdravnu poruku okupljenima je mons. Đurkan te biskup Mrzljak, kao i predsjednik Hrvatskog Sabora, Josip Leko. U svojoj homiliji mons. Kutleša pozvao je vjernike da budu ljudi nade, sreće i vjere.
Ludbreško je svetište jedno od rijetkih u svijetu koje je pisanim dokumentom osnovao sam papa Leon X., koji je prije više od 500 godina odobrio štovanje relikvije Predragocjene Krvi Kristove i obdario ludbrešku crkvu oprostima koji se mogu primiti kod velikih slavlja u čast Predragocjene Krvi pod određenim uvjetima. To je razlog zbog kojeg se svake prve rujanske nedjelje u ovaj lijepi podravski gradić slijevaju rijeke hodočasnika.
Prema predaji u vlastelinskoj kapelici dvorca Batthyany 1411 g. zbio se nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe „Ovo je tijelo moje“ i „Ovo je moja krv…“ u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, sakrio i o događaju šutio do kraja života. Tek je na samrti javno priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva. Vijest o tom događaju brzo se proširila cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljiv i svima vidljiv znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od tog vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja te već punih 6 stoljeća dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove. Mnogi su na zagovor Presvetoj Krvi ozdravili, pa su ljudi u potrebi sve više dolazili, a to čine i danas. Svjedoci su vjere i nagovještavaju Radosnu vijest o neizmjernoj Božjoj ljubavi i Njegovoj namjeri da spasi svaku dušu. Teodor Horvat
