OSIJEK (TU) – „Hosana Davidovu Sinu!“ odjekivalo je Trgom sv. Ivana Pavla II. ispred osječke konkatedrale Sv. Petra i Pavla 25. ožujka na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje kada je u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem i na ovom trgu održana svečana procesija. Maslinove grančice blagoslovio je đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić te je zajedno s domaćim župnikom Adamom Bernatovićem, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Darijom Hrgom, župnim vikarom Robertom Almašijem te đakonom Ivanom Kunčevićem sudjelovao u procesiji. Nadbiskup Srakić, u zajedništvu s nabrojanim svećenicima, potom je predvodio misno slavlje tijekom kojega je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura i Dalibora Ratića pjevao Muku po Marku.
„Trijumf Isusa Krista i kršćanina povezan je s prihvaćanjem križa. To je veliki nauk njegove muke“, naglasio je nadbiskup Marin u svojoj propovijedi tijekom koje je istaknuo i kako Isusov ulazak u Jeruzalem; spomen pun radosti, prema nakani Crkve mora postati za kršćansku zajednicu obnova vjere u otajstvo Krista, u živo i uvjereno klicanje Kristu u čast, priznanje da je on naš Kralj i Spasitelj.
Nadbiskup je razložio kako Evanđelje sv. Marka opisuje muku Isusovu naglašavajući nekoliko momenata: čas izdaje – krive optužbe; čas prijateljstva; čas tjeskobe; čas suda, čas razapinjanja i smrti. Govoreći o prvom momentu – času izdaje i krive optužbe – rekao je. „Svećenički poglavari dogovorili su s Judom da im izda Gospodina Isusa. Koliki su i u svjetskoj povijesti, ali i u našoj nacionalnoj povijesti da sačuvaju radno mjesto, da se uvuku u vlast, da se ulažu onima koji su na vlasti lažno svjedočili? Koliki daju svoj glas ne po svojoj savjesti nego po stranačkoj stezi ili prema javnom mnijenju stvorenom na uličnim prosvjedima, po raznim grupicama koje od države izvlače sredstva novinama i drugim javnim glasilima. Koliki za 30 srebrnjaka prodaju svoju savjest?!“ Podsjetio je potom kako je Pilat, da se izvuče iz ovoga slučaja, Isusa poslao Herodu, no on vraća Isusa Pilatu, te Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer bijahu neprijatelji, kako kaže Evanđelje po Luki. „Dakle, stupiše u koaliciju ali ne u dobru da nevinog čovjeka oslobode nego u zlu – da sačuvaju kožu“, rekao je propovjednik.
Isusa sudi veliki svećenik i Pilat, Petar ga se odriče, a vojnici se s njime rugaju, opisao je mons. Srakić čas Isusova suda i podsjetio: „Koliki su „u ime naroda“ suđeni i osuđeni. Trebalo bi prelistati novine u zadnjih dvadesetak godina, da se ustanovi koliki su optuženi za teška djela, a da su tijekom suđenja proglašeni nevinima. Pa i pokojni biskup Ćiril bio je osuđen na 7 i pol godina zatvora za ništa, stajalo je „uime naroda“, ali ne znamo kojega naroda. Prije nekoliko godina jedan je svećenik u okolici Osijeka bez mogućnosti obrane osuđen radi toga što je na vjeronauku maltretirao učenika. S tom osudom je otišao i u grob, a poslije toga majka se došla ispričati za lažno svjedočenje. Često se stvori javno mnijenje protiv kojega sudstvo teško može donijeti pravedan sud ili presudu.“
Pojašnjavajući da je vapajem Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Isus dao do znanja da nema više boli u našem životu koju on nije s nama podijelio, nadbiskup je rekao kako je „Kristova muka i povijest veličine i povijest sramote“, a možda najveće trpljenje za Krista bila je napuštenost od onih kojima je pomogao, no „to je agonija koja se nastavlja u srcu Krista koji je Crkva“. 
Zatim je rekao: „Isus nas poziva da mu se pridružimo u borbi dobra. Kako se vodi ta borba posvjedočio je svojim životom, mukom i smrću. Svojim uskrsnućem potvrdio je da ta borba nije uzaludna. Naprotiv, da će zadnju riječ imati dobrota, ljubav, ne mržnja. Zadnju riječ ima Otac koji nam u svome Sinu oprašta, slavi milosrđe i ljubav“. M. Kuveždanin
