ĐAKOVO (TU) – Blagoslovom maslinovih grančica, procesijom i svečanim misnim slavljem koje je u đakovačkoj katedrali sv. Petra predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, brojni su vjernici 25. ožujka proslavili Cvjetnicu, Nedjelju muke Gospodnje.
Ove godine blagoslov maslinovih grančica održan je na obnovljenom Strossmayerovom trgu, ispred zgrade Bogoslovnog sjemeništa, 
gdje je nadbiskup Hranić ukazao na ogromno proturječe na koje ukazuje i liturgija ovoga dana: spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem i razdraganu masu koja ga pozdravlja nasuprot sramote križa, poniženja i trpljenja. Težini situacije pridonosi činjenica da se iste osobe raduju i osuđuju, ista usta veličaju i uništavaju.
„Događaji s Isusom nisu
tek povijesna zgoda za prepričavanje, nego se oni tiču i nas danas. Isus je i danas priznat i odbacivan, i danas je prihvaćen i pogrđivan u našoj osobnoj povijesti; u svijetu oko nas, ali i u našim životima. U svemu što živimo i proživljavamo krije se tajna naše vjernosti i istodobno naše nevjere“, rekao je nadbiskup tijekom obreda blagoslova, pozivajući vjernike da pođu u ophodu prema oltaru u želji da budu blizu Isusu, u zajedništvu s njim, u njegovoj osamljenosti, u njegovoj šutnji, u njegovu predanju Ocu.
Nakon blagoslova maslinovih grančica te svečanog ophoda i ulaska u katedralu, slavlje je nastavljeno pjevanjem Muke po Marku, koju su predvodili vlč. Zdenko Ilić i vlč. Mato Gašparović, praćeni članovima Mješovitoga katedralnog zbora, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića.
Osvrćući se na naviješteno evanđelje – Muku po Marku, nadbiskup je u homiliji 
istaknuo dvije osobitosti Isusove muke: njegovu šutnju i njegovu samoću. „Svojom samoćom Isus potvrđuje smisao utjelovljenja. Došao je dokinuti čovjekovu samoću i čovjeka približiti Bogu; pokazati kako je samoća patnja i zlo; poučiti da čovjek nije stvoren za samoću jer nije dobro da čovjek bude sam. Ponizivši i oplijenivši sam sebe, posvjedočio nam je Božju blizinu. Svojom samoćom našu samoću pretvorio je u izvor zajedništva s nama i našeg zajedništva s njim. Svjestan Boga i sebe, čovjek može graditi zajedništvo s drugima“, rekao je nadbiskup Đuro.
Govoreći dalje o Isusovoj šutnji, nadbiskup je ustvrdio kako je Isus snažnije govorio svojom šutnjom nego svim riječima. „Šutnjom je prekinuo čovjekov monolog pred Bogom jer je to naš najčešći odnos s njime. Dovršio je Božje uzaludne pokušaje razgovora i otvorio mogućnost za nastavak dijaloga koji je prestao još u raju zemaljskom“, rekao je nadbiskup, te podsjetio na Isusove riječi s križa – molitvu upućenu Ocu. Istaknuo
je: „Iako zvuči kao krik zdvajanja, to je u stvari psalam iz današnje liturgije. On na križu izgovara taj psalam, koji nije samo vapaj očajnika, nego i pjesma pobjednika. Patnja je tek podloga iz koje se uzdižu riječi: ‘Braći ću svojoj navješćivati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.’ Zar može postojati ljudski izbor kojemu je potrebnije hvaliti i navijestiti ime Božje od zbora na Golgoti?! Zar je igdje nužnije svjedočiti da smo braća, negoli ondje gdje se čovjeka osuđuje i razapinje?!“
Okupljenim vjernicima nadbiskup je naglasio: „Budući da je u Kristu sabrana sva sudbina čovječanstva, ova Muka nije završena. Ona traje i danas. I danas Krist trpi u tolikima nevino osuđenim, mučen je u milijunima bijedom pritisnutih, ubijan u svakoj osobi koju se tjelesno i duhovno ubija zbog njezine vjere, osjećaja, uvjerenja ili pokušaja da ovaj svijet učini ljepšim, boljim i pravednijim. Takvi najviše stradaju, a u njima je Kristova slika najočitija. Hoćemo li poput Petra zatvarati oči, opravdavati se miroljubivošću i govoriti: ‘Ne znam tog čovjeka?!’ Postoji li ‘pijetao’ koji može probuditi naše umrtvljene savjesti?! Jesmo li cvijet ili šiba u jeruzalemskoj povorci koja svednevice kroči?!“ A. Banović
