ĐAKOVO (TU) – Procesijom, blagoslovom maslinovih grančica i misnim slavljem koje je predvodio nadbiskup Đuro Hranić, brojni su vjernici u đakovačkoj katedrali 9. travnja proslavili blagdan Cvjetnice – Nedjelju Muke Gospodnje. Središnji dio ovoga slavlja bila je Muka po Mateju, koju su pjevali vlč. Dario Hrga i vlč. dr. Zdenko Ilić, praćeni Mješovitim katedralnim zborom, pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju Darija Kusture.
Tijekom blagoslovnih obreda nadbiskup Đuro podsjetio je na divan prizor Isusova ulaska u Jeruzalem, procesiju klicanja i radosti, Isusa kojemu kliču „Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“ te ukazao na suprotnost koja slijedi oko tjedan dana kasnije, kada grad Jeruzalem potvrđuje svoj loš glas: Jeruzalem koji kamenuje svoje proroke, koji ubija one koji su mu poslani – oni koji su klicali „Hosana“ tražit će Isusovo pogubljenje. „Svojim sudjelovanjem u današnjem ophodu mi Krista priznajemo svojim Spasiteljem
i Kraljem. Današnje bogoslužje nije neka folklorna priredba koja ima povijesni značaj, već mi danas ulazimo u godišnju proslavu Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Događaji s Isusom nisu tek povijesna zgoda za prepričavanje, nego se oni tiču i nas danas. Povijest se ponavlja. Isus je i danas priznat i odbacivan, i danas je prihvaćen i pogrđivan. To se događa u svijetu oko nas, ali i u našim životima. U svemu što živimo i proživljavamo krije se tajna naše vjernosti i istodobno naše nevjere“, rekao je nadbiskup Đuro te pozvao okupljene vjernike da uđu u tjedan Isusove muke i smrti sa željom da budu blizu Isusu, u zajedništvu s njim, u njegovoj osamljenosti, u njegovoj šutnji, u njegovu predanju Ocu.
U svojoj homiliji nadbiskup je rekao kako živimo u mučnom i krutom svijetu. „Oko nas neprestano izvještaji o svakodnevnim brutalnostima u životu. Postoji opasnost da se na to naviknemo, da postanemo neosjetljivi na muku, na trpljenje, na smrt drugih ljudi“, upozorio je nadbiskup te naglasio kako smo pozvani utvrditi jesmo li sposobni s ljubavlju i bez mržnje, poput Isusa, ljubiti i darovati se kao on onima koji mu se rugaju ispod križa i zbijaju šale na njegov račun.
„Krist koji je u 
svojoj muci iskušan do kraja, oprašta onima koji ga izdaju, ponižavaju, koji ga izručuju smrti. Tom ljubavlju, koja ide do potresnog oproštenja, muka postaje pobjedom i izvorom našeg spasenja. Isus oprašta s križa. Lakše bi bilo zamisliti Kristovu sveopću amnestiju poslije slavnog uskrsnuća. Međutim, sada, dok visi, on prašta. I tako nam svjedoči da Bog ne gradi svoj autoritet na sili, prisili, moći, na vlasti ili iskorištavanju, nego ga gradi na ljubavi koja ide do oplijene sebe samoga, do samoponištenja, do smrti na križu za druge, za sve nas, do umiranja za druge i praštanja iz ljubavi. Samo ovaj autoritet ljubavi, ne nadmoći, nego moći u nemoći, sposoban je privući i nebesnike i zemnike i podzemnike, sposoban je i iz naših srca i usta izvući vjeroispovijest: Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca“, rekao je nadbiskup.
Zaključujući homiliju, nadbiskup je naglasio kako Isus, suprotno prvom i neposlušnom Adamu, postaje novi Adam, koji razbija ljudsku iluziju da se bogolikim postaje vlastitim putovima i na svoj način: „Njegovo poniženje i poniznost otkupljuju čovjeka ne nekim drugim zakonom, nego drugim vrednovanjem svega. U njegovu uzoru poniznosti i poniženja pravi gospodin i gospodar je jedino onaj koji može zahvatiti i mijenjati ljudsko srce. Takvo gospodstvo čovjek najjasnije i najbolje doživljava kada nekoga voli. Isus je Gospodin po ljubavi i u ljubavi prema ljudskom rodu, po objavi Božje dobrote prema svim ljudima – po ljubavi do kraja, sve do križa i smrti.“ A. Banović
