ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić proslavio je večernjim misnim slavljem 22. rujna u đakovačkoj prvostolnici 14. obljetnicu svoga biskupskog ređenja. Uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te generalnog vikara mons. Ivana Ćurića, koncelebrirala su još šestorica svećenika.
Na samom početku slavlja, čestitku nadbiskupu Hraniću uime cijele Nadbiskupije, svih svećenika, redovnika i redovnica, vjeroučitelja i kateheta, župnih suradnika i svih vjernika, uputio je generalni vikar mons. Ćurić, spomenuvši na početku svećenika dr. Nikolu Dogana, koji je preminuo na današnji dan 2007. godine, prisjetivši se sa zahvalnošću njegova truda i zauzetosti – kao prezbitera i kanonika đakovačke katedrale, a posebno u profesorskom i odgojiteljskom radu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i Sjemeništu u Đakovu.
„Ljubav rađa jedinstvom – poučava nas Sv. Augustin u Službi čitanja današnjega Časoslova, te nastavlja … katolička majka Crkva i sam pastir u njoj posvuda traži zalutale, krijepi nemoćne, liječi bolesne, povija slomljene … Zar ne, zahtjevno poslanje i bremenita služba! Dok Vas pratimo, znamo onako ljudski primijetiti, kako je svakoga dana ‘stotinu’ razloga zbog kojih se veselite, ali i kako je, istodobno, toliko prigoda u kojima osjetite da Vas pritisne brojnost zahtjeva i breme poteškoća. Ipak, vjerujemo da će uvijek pobjeđivati snaga pouzdanja i duboke predanosti Kristu, koji je putokaz i mjera Vašem životu i službi“, rekao je u čestitki mons. Ćurić te zaključio: „Dragi naš Nadbiskupe! Mi, ovdje nazočni i cijela ‘dijecezanska obitelj’ naše Nadbiskupije od srca Vam čestitamo i sjedinjujemo svoje molitve Gospodinu da Vas uvijek krijepi i svojom ljubavlju nikad ne prestane u izobilju blagoslivljati Vašu svetu službu pastira naše nadbiskupije.“
U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Blaženoj Djevici Mariji, čije je istinsko blaženstvo u tome što je prihvatila i čuvala Riječ Božju, a Isus još blaženijima od nje zove one koji slušaju Božju Riječ i čuvaju je, te tvrdi da su slušanje i čuvanje Božje Riječi krepost vrijedna truda i nastojanja, koja se ne stječe obiljem zemaljskih darova, nego vjerničkim predanjem i povjerenjem u Boga. „Pozvani smo poput Marije prihvatiti poslanje koje nam daje Gospodin, dopuštajući mu da nam svojim pozivom promijeni život i planove, s dubokom zahvalnošću i povjerenjem primati i prihvaćati sve što dolazi iz njegove ruke, kao što je to činila Blažena Djevica Marija. I ja, s povjerenjem u Boga, svjestan vlastite slabosti i malenkosti, prihvaćam i prihvatio sam službu pastira u našoj Crkvi“, rekao je nadbiskup Hranić.
Preporučujući se svima u molitvu, a posebno braći svećenicima i časnim sestrama, nadbiskup je dodao: „Biskup doista ne može ništa sam i najveće blago koje jedan biskup ima su dobri, revni, marljivi, sveti i zauzeti svećenici, redovnici, redovnici, vjernici laici. A, hvala Bogu, vidim da takvih u našoj nadbiskupiji uistinu ima. I ja Bogu zahvaljujem za sve vas. Molimo uzajamno jedni za druge, svjesni da činimo jednu Božju obitelj i da nam na srcu leži isto Evanđelje, dobrobit naše Crkve, i nastojmo da svatko na svom mjestu, čitavim svojim bićem, budemo odgovor na poziv kojega Gospodin stavlja pred nas.“ A. Banović
