ALJMAŠ (TU) – Podnevna je misa desetu godinu u Svetištu Gospe od utočišta u Aljmašu sabrala ratne stradalnike, branitelje i članove njihovih obitelji koji hodočaste Gospi Aljmaškoj. Misno je slavlje predvodio i propovijedao dr. Stanislav Šota, nadbiskupijski povjerenik za pastoral branitelja, a suslavili su Robert Djossou, pastoralni suradnik u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa, i Alojz Asić, umirovljeni svećenik, dok je pjevanje orguljski pratio Dino Klem, student teologije iz Slavonskog Broda. Ovomu su euharistijskom slavlju i ove godine zauzeto pribivali članovi UHDDR-a iz Belišća uz vodstvo Zdenka Krulića, člana nadbiskupijskog Povjerenstva za branitelje i stradalnike Domovinskog rata, te brojni osječki dragovoljci s obiteljima.
„Uz osobnu molitvu i nakane, osobni susret s Gospodinom preko BDM, molimo za sve poginule, stradale tijekom Domovinskog rata. Molimo za majke, očeve, supruge, djecu poginulih u Domovinskom ratu i za one koji se još uvijek vode nestalima, za obitelji koje pate od PTSP-a. Svjesni smo kako zbog transgeneracijskog sindroma istraumatiziranosti mnoge supruge, napose djeca oboljelih branitelja u velikoj mjeri trpe, pate, nose nesnosni križ. Molimo za današnje mlade koji zbog sustavnoga društvenog relativiziranja vrjednota gube osjećaj, važnost, bit, narav čovjekoljublja, domoljublja, bogoljublja. Posebice, imajmo u našim srcima sve one koji napuštaju dom, domovinu i iseljavanju kako bi ‘jeli kruh sa sedam kora’“, uvodno je kazao predvoditelj.
Uspoređujući evanđeosku prispodobu o goručičinom zrnu sa poniznošću i osluškivanjem volje Božje na primjeru vjere BDM, vlč. Šota je u propovijedi razmatrao „kako gorušičino zrno sadržajno prikazuje način kako se volja Božja, ali i Kraljevstvo Božje ostvaruje u malenim i neznatnim djelima ljudskoga života“ te „kako zrnje Kraljevstva ne traži idealne preduvjete za rast, nego rastom preoblikuje neuređenu zemlju“.
„Danas u buci i agresivnosti svijeta koje pati za velebnim djelima i pothvatima, biti na putu Kraljevstva nebeskog znači biti u cijelosti neprimjetno Božji. Neprimjetno si Božji kad samozatajno vršiš i izvršavaš svakodnevno volju Božju. Djela po volji Božjoj su neprimjetna, primjerice to je samoprijegorni, nesebični, sebedarni život za ukućane, djecu, roditelje. Mjerilo Kraljevstva nebeskoga nije slava svijeta, nije svjetlo reflektora niti indeks prodaje, a nije ni mjesto na ljestvicama popularnosti, već tihi neprimjetni život za brata čovjeka. Život BDM i gorušičino zrno slika su neznatnog, skrovitog rasta u služenju bratu i Bogu“, rekao je vlč. Šota.
Upozorio je na suvremenu kulturu institucionalizirane materijalne moći koja ima za cilj relativizirati mnoge institucije, tako i Crkvu te je kazao kako u tom kontekstu treba uzeti u obzir uvjetovanosti na kulturno-društvenoj, političkoj i ekonomskoj razini. Ovdje se među ostalim osvrnuo na iseljavanje iz domovine u vrijeme kad gospodarski nepotizam i kriminal ugrožava cijelo društvo, a na političko-povijesnoj razini sustavnim i svakodnevnim izvrtanjem istine, posebice iskrivljavanjem istine o Domovinskom ratu, želi se izjednačiti onoga koji je molio za mir s onim što je poticao na rat.
„Prisjetimo se riječi kardinala Franje Kuharića: ‘Ako je netko tvoju kuću zapalio, ti iz osvete nemoj zapaliti njegovu.’ Kako je moguće da uopće raspravljamo tko je bio agresor? Zar je moguće da o pokoljima Hrvata u Borovu Selu, Vukovaru, Dalju, Lovasu, Sotinu, Berku, govorimo o sukobima lokalno-građanskog karaktera? Zar je moguće da živimo u domovini u kojoj se nekadašnji agresori boje svjedočiti o zločinima kojima su bili svjedoci jer će biti prokazani te životno ugroženi? Naš je naš zadatak pisati, govoriti, napose živjeti istinu! Živeći istinu, ‘neuređenu zemlju’ pretvaramo u ugodan cvjetnjak“, rekao je vlč. Šota zaključujući svoju homiliju, poručujući da „unatoč bačenosti poput zrna, gradimo s Marijom snagom vjere ‘novu zemlju’. Nova zemlja je moje srce prožetom pravom, osobnom vjerom“. Nevenka Špoljarić
