ĐAKOVO (TU) – Svečano je bilo u đakovačkoj prvostolnici na svetkovinu Božića, 25. prosinca, kada je koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, koji je okupljene vjernike pozvao na božićnu radost što je donosi novorođeni Isus, koji je vječna riječ Očeva, koja je tijelom postala te obasjala čovjeka i osvijetlila tajnu njegova postojanja.
„Utjelovljena Riječ Očeva osvijetlila je i objavila da je ljudska povijest mjesto Božjeg zauzimanja 
za čovjeka. U utjelovljenju se ostvario konačni susret Boga koji se daruje i čovjeka koji u traženju punine vlastitoga bića traži Boga. Bog i čovjek u Isusu Kristu postali su jedno. Zato nitko ne može slaviti Božić, a da sebe ne počne shvaćati i prihvaćati kao ljubljeno dijete Božje, dragocjeno u njegovim očima, i da u svakom ljudskom licu ne prepoznaje Krista. O tome nam na poseban način govori i Jubilej mislorđa što smo ga svečano započeli obilježavati u čitavoj Crkvi”, rekao je nadbiskup te dodao: “Ljudsko je dostojanstvo nepovredivo. I budući da se Bog poistovjetio s čovjekom, svaki napad na čovjeka i na njegovo dostojanstvo istodobno je i atak na samoga Boga. Betlehemsko je Dijete skrenulo i pozornost na važnost obitelji. Sin se Božji, naime, htio roditi i odrastati u obitelji, da bi potvrdio inaglasio nezamjenjivu ulogu obitelji za normalan rast i razvoj čovjeka, ali i čitavog ljudskog društva.“
Osvrćući se na dramatične riječi Ivanova Evanđelja „k svojima dođe i njegovi ga ne primiše“, nadbiskup je naglasio kako kranje značenje ove rečenice nije iscrpljeno poviješću traženja prenoćišta, niti moralnim pozivom da mislimo na beskućnike u dalekom svijetu i ovdje u našoj sredini, koliko god da je taj poziv važan. „Ta rečenica dodiruje u nama nešto dublje. Ona dodiruje najunutarnjiji razlog zbog kojega svijet tolikima ne nudi utočište, a to je naša ljudska samodostatnost i oholost koja zatvara vrata Bogu, a onda i ljudima“, kazuje nadbiskup, dodajući kako smo kao ljudi često prebahati da bismo vidjeli Boga. „Ne vidite li koliki otpor izazivaju u javnosti riječi Crkve, koja propovijedajući Evanđelje pokazuje da bismo se trebali mijenjati?! Koliko naglašavanje da smo laička država i da je Crkva odvojena od države. I to je točno. Ali Bog stvoritelj i njegova Vječna riječ u kojoj i po kojoj je sve stvoreno i koja je krajnji cilj našega postojanja, nije se odvojila od nas i nije nas ostavila, nego nas trajno ljubi kao što i majka i otac uvijek ljube svoje dijete, pa i onda kad je ono pobjeglo iz roditeljskoga doma i kad ne želi niti čuti za svoje roditelje“, rekao je nadbiskup, dodavši kako je otajstvo odbijanja Boga u povijesti čovjeka snažna i duboka posljedica zloporabe slobode koja nam je darovana po našoj stvorenosti na sliku Božju.
Nadalje, nadbiskup ističe: „Otajstvo odbijanja Boga je i to što mi Božić pretvaramo u kupovanje i zaradu, u adventsko kuhano vino, u ribu i feštu po gradskim trgovima, u bogat obiteljski stol i u druženje. Božić svodimo na to da se provodimo i družimo. Za to nam nije potrebna vjera, nije nam potrebna ljubav prema bližnjemu, nisu nam potrebni nikakvi plemeniti osjećaji, niti samoprijegor i žrtva, obraćenje niti promjena života, nego samo želja za dobrim provodom, za zabavom i opuštanjem, za bijegom od posla i svakodnevnice. Zbijajući se u masu koja se druži, zatvarajući se u buku, površnost, provod i bezosjećajnost, možemo nastaviti odbijati Boga.“
Na kraju homilije nadbiskup je uputio božićnu čestitku, poželjevši svima hrabrosti da Božjoj Riječi ponizno otvore svoje srce, svoju obitelj i svoj dom te različita područja svoga života. Misno slavlje animirao je Mješoviti katedralni zbor, vođen mo. Ivanom Andrićem te uz orguljsku pratnju mo. Vinka Sitarića. A. Banović
