ĐAKOVO (TU) – U koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana Ćurića te svećenika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, svečanu božićnu misu 25. prosinca u đakovačkoj je prvostolnici predvodio mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki.
Vjernicima je govorio o posebnosti božićne objave, rekavši kako je betlehemsko dijete Isus prava i savršena slika Božja. U njemu, po njemu i za njega stvoren je čitav svijet. “Bio je kao i svaki drugi čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. I samo njegovo utjelovljenje te rođenje je poruka, Riječ Božja izgovorena u svijet. Iako malo dijete Isus ništa ne govori, ono je ipak najsnažnija Božja riječ i poruka o tome što Bog misli o čovjeku i koliko mu je stalo do čovjeka”, rekao je nadbiskup.
Govoreći o Božiću kao izvoru smisla i temelju dostojanstva ljudskoga života, nadbiskup je rekao kako je Bog svojim utjelovljenjem našem malom, ljudskom, propadljivom darovao dimenziju božjega, božanskoga. U Božićnom Betlehemskom djetetu čovjek je dignut na novu razinu i darovan mu je smisao života.
Istaknuvši kako je vječna aktualnost Božića u tome što je Bog postao čovjekom i što je čovjeku potreban Bog da bi u punini ostvario svoje čovještvo, nadbiskup je ukazao kako je čovjek u svojoj oholoj samouvjerenosti gradio svijet bez Boga, sebi počeo prisvajati Božju veličinu te se tako počelo veličati ateizam, agnosticizam i slični “izmi” koji kažu da Boga nema, a ako ga i ima, da on za nas nema nikakvo značenje. “Odbacili su i zatomili u sebi težnju i potrebu traženja Boga. Rekoše da ne treba tražiti Boga, nego ljudski napredak. 
No, povijest prošloga, 20. stoljeća na dramatičan je način pokazala kako udaljavanje od Betlehemskog djeteta i od istine koja je u njemu dovodi do rastakanja svijesti o nedodirljivim vrijednostima; do podvrgavanja čovjeka, istine i etike prohtjevima i potrebama sustava ili određenih pojedinaca te do rađanja ideologija koje manipuliraju ljudima, njihovim pravima i samim ljudskim dostojanstvom. Ta je povijest pokazala kako udaljavanje čovjeka od Boga, tobože u ime čovjekova dostojanstva i slobode, u stvari počinje ugrožavati čovjeka, te vodi u gaženje njegovih prava i sloboda, u tiraniju i gaženje ljudskog dostojanstva”, naglasio je u homiliji nadbiskup Hranić.
Okupljenima je nadbiskup rekao kako i naše vrijeme karakterizira zaborav Boga, te upozorio: “Možemo uzeti sve religiozne blagdane, izričaje, simbole kao poetične i estetske priče, pa koga veseli ne mu bude; i sami se možemo veseliti. Ali, poklon? Kome? Koga priznati iznad sebe i poslušati ga? O nekoj Božjoj riječi ne treba ni razmišljati, sve je to ionako samo naša ljudska riječ. No, u svemu tome, srce ipak ostaje prazno! Čovjek ne može bez Božjega svjetla! Jer, kad su ljudi zatvorili oči pred čudesnim Božjim svjetlom, kad neće slijediti to Božje svjetlo, onda slijede kojekakve tamne, magijske elemente ljudske društvenosti. Zato opet zamjećujemo oživljavanje pretkršćanskih poganskih kultova pa i sotonizma te crne magije. Ne želi se k Bogu pravomu, pa se trči za idolima.”
Na kraju homilije nadbiskup je uputio čestitku: “U želji da vaš osobni i obiteljski život, te da naše zajedništvo u Crkvi – ono vidljivo – uvijek bude odraz dogođenog otajstva Božića i njegova sjedinjenja s nama po otajstvu utjelovljenja, svima vama draga braćo i sestre, vama draga braćo svećenici i poštovane časne sestre redovnice, želim sretan i blagoslovljen Božić.”
A. Banović
