OSIJEK (TU) – Ekumenski hod Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana u Osijeku nastavljen je 23. siječnja u Evangeličkoj crkvi gdje je bogoslužje vodio i propovijedao dr. sc. Samir Vrabec, đakon u evangeličkoj Crkvenoj općini Osijek. U molitvi su, uz evangelike, sudjelovali vjernici i predstavnici kršćanskih denominacija. Večernje bogoslužje, četvrto u nizu molitvenih sabiranja, pratilo je liturgijsko pjevanje vjernika uz orguljsku pratnju Gohar Karapetyan, kantorice evangeličke Crkvene općine Osijek.
Domaćin Vrabec zahvalio je za zajedništvo i dobrodošlicom posebno pozdravio: Pétera Szenna, biskupa Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH, i u njegovoj pratnji Darka Turšića, pastora Reformirane Crkve u Kotlini i tajnika Ekumenske koordinacije osječke regije; preč. Alojza Kovačeka, župnika župe Sv. Ćirila i Metoda, sl. apostola i dekana Osječkog istočnog dekanata; Antuna Nikolića, župnog vikara konkatedralne župe Sv. Petra i Pavla, ap., te đakona u istoj župi Domagoja Brkića; Danijela Tigandžina, župnika župe Uznesenja BDM u Duboševici, i laika Krešimira Stjepana Pećara, predstavnika Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“. Najavivši temu „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ i biblijska čitanja predviđana u materijalima SMO za šesti dan (Ezekiel 34,15-20; Matej 25,31-40), đakon Vrabec je pozvao na zajedništvo: u pjevanju psalma Gospodinu, slušanju Božje riječi, molitvi i razmatranju, te je uveo u bogoslužje pozivanjem na pokajnički čin: „Razmotrimo što nas razdvaja jedne od drugih, priznajmo svoje grijehe i pokajmo se.“ Nakon pročitanih biblijskih odlomaka i pjevanja, okupljeni su molili Apostolsko vjerovanje i poslušali duhovni nagovor u propovijedi.
„Živeći u uvjetima demokracije, navikli smo se na jezik koji naglašava jednakost ili paritet. Jednakost u pravima, jednaka plaća za jednak rad, jednake prilike pri zapošljavanju i svi ljudi jednaki, neovisno o pojedinim identitetskim i društvenim značajkama — to su svakodnevne fraze u našem ustavnom sustavu. Afirmacija takvih koncepata je prirodna, budući da počivaju na vladavini prava. Ipak, pravda u Bibliji ima vrlo drukčiji oblik od našeg kulturalnog fokusa na pravednost. Kada se Bog bavi pravdom, radi se o ispravljanju stvari na Božji način. Usprkos našoj ljudskoj zauzetosti za pravednost, gdje se sve dobro nagrađuje, a sve loše kažnjava, Bog čini još i više time što ide još dalje od pravednosti kada postupa s nama. Na kraju dobijemo nešto daleko bolje od onoga što nam pripada, velikodušnije od onoga što zakon zahtijeva. Završavamo s milostivom ljubavlju koju ne zaslužujemo! Sa svoje strane, čini se da Isus nikada nije bio previše zainteresiran za to da ljudi dobiju ono što zaslužuju. Mnogo mu je važnije bilo pružiti ljudima ono što im je potrebno. Drugim riječima, pravična igra nadmašuje pravednu igru. Prispodoba o izgubljenom/razmetnom sinu (Luka 15,11-32) savršen je primjer. Isto je i s prispodobom o radnicima posljednjeg sata (Matej 20,1-16). Ova milošću ili milosrđem ispunjena ideja pravde slobodno teče kroz stranice Svetoga pisma. Biblija čini društvenu pravdu nalogom naše vjere i izrazom učeništva“, kazao je uvodno propovjednik Vrabec te s kršćanima promišljao o pravdi koja je „relacijski pojam i zahtijeva od nas da živimo u ispravnom odnosu prema Bogu i jedni prema drugima; koncept poštenih i pravednih odnosa između pojedinca i društva, te usmjerava našu pozornost i djelovanje na pravodobna, hitna pitanja od društvenog interesa za Crkvu i društvo“. Vrabec je promišljao o tome što nam Božja riječ poručuje u čitanjima (Ez 34; Mt 25), naglasivši kako „pravednost koju Bog stvara postaje stvarnost u njegovu kraljevstvu“, i „Božju pravdu u Posljednjem sudu ne treba shvaćati samo u legalističkom smislu, već sveobuhvatno kao dio Božje želje prepune ljubavi da Božji narod gleda Zakon i poštuje Evanđelje na takav način da se pravda, milosrđe i vjera spajaju za dobrobit drugih, a to je socijalna pravda – briga za jedno od ove najmanje braće“. Liturgija bogoslužja zaključena je pjesmom i molitvama i na kraju su okupljene pozdravili predstavnici Reformirane Crkve i Katoličke Crkve.
Szenn je rekao kako „se moramo više osnaživati okajavaći propuste i ispovijedati počinjene grijehe.“ Dodao je da kroz tjedan Osmine slušamo da razlika među kršćanima ima, ali da to treba biti osnaženje u vjeri, a ne čimbenik razdvajanja, poručivši: „Trebamo pogledati slabosti i našu snagu; priznati da nam Bog daje snagu i njome nas blagoslivlja u teškim trenutcima, a naše nedostatke valja odnijeti na najbolje mjesto – u ispovijed grijeha pred našega Gospodina… Biti u takvom bratskom zajedništvu i priznati jedni drugima naše slabosti, reći: ‘Brate, možeš li mi pomoći?’, je postupanje pravično jer nije samo bitno znati primiti i tražiti oprost, nego je itekako kršćanski zamoliti za oprost. Zanimljivo je da posvuda tražimo rješenja, samo ne idemo k onomu tko ima pravo rješenje. Ovdje smo svi u vjeri u Onoga koji je pobijedio smrt, dao oprost grijeha. Bog je naša jaka utvrda. Budimo hrabri, svjedočimo o uskrslom Gospodinu Isusu Kristu!“
Antun Nikolić je u pozdravnom obraćanju potaknuo kršćansku braću i sestre da se potrude drugoga razumjeti i drugome pomoći jer, istaknuo je: „Isus to želi od nas i tako će nas gledati i na dan Posljednjeg suda i, što je najvažnije, molimo jedni za druge iskrenom, kršćanskom ljubavlju da bismo svi mogli biti smješteni na Dan suda, ne među jarce, nego među janjce; među one koji su svojom blagošću i krotkošću slični Kristu!“
Četvrta ekumenska večer Svjetske molitvene osmine, u kojoj su molitveno sudjelovali i članovi katoličkih udruga (Veronikin rubac i Udruga katoličkih intelektualaca), završila je uobičajenim druženjem. Nevenka Špoljarić
