ĐAKOVO (TU) – „Danas slavimo Bogo-javljenje, blagdan Isusova objavljenja svim narodima, svim kulturama i iskrenim tražiteljima što ih predstavljaju trojica mudraca, koji su s istoka došli u Betlehem u želji da nađu i da se poklone novorođenome kralju (usp. Mt 2, 1-12). Pridružimo im se i mi i poklonimo se zajedno s njima novorođenom Kralju. Odbacimo tvrdoću Herodova srca i ravnodušnost židovskih pismoznanaca. Molimo Mladoga Kralja da nas očisti od grijeha i preporodi iskustvom svoga milosrđa, praštanja i ljubavi“- rekao je Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup metropolit u uvodu u misno slavlje svetkovine Bogojavljenja 6. siječnja 2024. u đakovačkoj katedrali.
U koncelebraciji s nadbiskupom bili su još mons. Luka Marijanović, kanonik Prvostolnoga kaptola, dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. Stjepan Maroslavac i mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata koji je odmah poslije navještaja Evanđelja, proglasio svetkovanje Vazma i tijek liturgijske godine.
Nadbiskup Hranić je u homiliji rekao: „Božićno otajstvo i današnja svetkovina nam poručuju da je Bog uzeo obličje čovjeka Isusa iz Nazareta. U Djetetu Isusu je progovorio koja je mjera njegove ljubavi prema čovjeku. Poručio nam je svima da nas je stvorio za sebe; da je u Djetetu Isusu Sin Božji, koji je utjelovljenjem na sebe preuzeo i posljedice ljudskoga grijeha te je nevin umro za naše spasenje. Ali je i uskrsnuo te nam objavio da nas poziva na suobličenje sebi umrlome i uskrslome, po kojemu i mi postajemo oslobođeni truleži groba i dionici punine života u zajedništvu Presvetoga Trojstva.“
Zatim je nadbiskup Đuro nastavio: „Liturgijska godina preuzima zato u našem životu onu ulogu koju je za mudrace imala zvijezda. Zato smo, draga braćo i sestre, sada poslije navještaja bogojavljenskog Evanđelja slušali svečani navještaj svetkovine Uskrsa i datuma drugih svetkovina u liturgijskoj godini, koje se pomiču ovisno o datumu Uskrsa, sve do nedjelja, koje predstavljaju tjedno svetkovanje Uskrsa. 
Po našem svetkovanju Kristove uskrsne pobjede mi nastavljamo svoj krsni hod, odnosno slijedimo zvijezdu koja nas vodi kroz sebedarnu ljubav, spremnu umirati sebi, sve do našeg potpunog suobličenja uskrslom Isusu Kristu i postizanja konačnoga cilja našega života, u zajedništvu s Trojedinim Bogom. Trojica mudraca su simbolički izričaj našega ljudskoga traženja Boga. Oni promatraju nebo i ostaju zadivljeni sjajem zvijezda. Zvijezde im u srcu rađaju pitanje: Gdje je taj novorođeni kralj?“
Na kraju homilije nadbiskup Đuro je pojasnio zašto su se Mudraci drugim putem vratili kući: „Ta izmjena puta označava obraćenje na koje su pozvani oni koji susreću Isusa i koji mu se klanjaju, sjedinjujući se s njim u euharistiji. Klanjati se Isusu vodi nas uvijek prema hrabrom izboru, prema donošenju ponekad i junačkih odluka: promijeniti svoj život, obratiti se i ići kroz život drugim putem.“
Misno slavlje pjevanjem je pratio Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ivana Andrića i orguljsku pratnju maestra Vinka Sitarića. J. Hrehorović
