OSIJEK (TU) – U tihom svetištu grada Osijeka – kapeli Gospe Snježne koja se nalazi u Donjem Gradu, na području Župe Preslavnoga Imena Marijina, 22. listopada 2019. – na blagdan Sv. Ivana Pavla II. – tijekom svečane mise koju je predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić blagoslovljeni su novi vitraji i pozitiv – orgulje iz 17. stoljeća.
U pozdravnom govoru domaći župnik i dekan Osječkog istočnog dekanata preč. Ivan Jurić, podsjetio je kako se Bog objavio Mojsiju u obliku gorućeg grma te rekao: „Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.“ te je istaknuo kako je i ova kapelica „sveto tlo“ jer i tu dolaze vjernici – ne samo katolici – pa i ljudi koji nisu redovito na misama, ali se u nevoljama utječu Isusu i Njegovoj Majci.
Preč. Jurić ukratko je podsjetio na povijesno značenje ovoga „svetog tla“ koje je poznato još iz turskih vremena. Carska je vojska 1704. – kako piše povjesničar Bösendorfer – razvila svoj šator ispred Gospe Snježne, a ispod kora u kapele nalazi se povijesni kip, replika iz 1711., Gospe iz Mariazella. Snježna Gospa već je 315 godina – a posebno od Nedjelje Božjeg milosrđa 2016. kada je u kapeli 
postavljen Presveti Oltarski Sakrament na cjelodnevno klanjanje – tiho svetište grada Osijeka.
Blagoslovom šesnaest vitraja – koje je izradio akademski slikar Branimir Dorotić, a koji prikazuju lik Majke Božje iz ovoga i drugih svetišta (Lurda, Fatime, Aljmaša, Šumanovaca, Dragotina, Ilače, Tekija, Voćina, Pleternice, Slavonskog Broda, Marije Bistrice, Trsata, Sinja i Konđila) te pozitiva – orgulja iz 1674. koje su obnovljene darom Ministarstva kulture – obogaćuje se ovo mjesto, naglasio je preč. Jurić. 
Zatim je posebno pozdravio mons. Ćurića, koji je na početku svoje svećeničke službe bio župnim vikarom u ovoj župi, a sada je po prvi puta u Donji grad došao kao biskup.
U svojoj homiliji mons. Ćurić govorio je o euharistijskom otajstvu, blagdanu sv. Ivana Pavla II., marijanskoj oznaci vjere i života te mariazellskom zavjetnom spomenu u ovoj kapeli. Naglasio je kako kršćanska vjera i kršćanski poziv uvijek upućuju na događaje i otajstva spasenja u Isusu Kristu – na muku, smrt i uskrsnuće – samo srce euharistijskog otajstva Crkve. Upravo na tom tragu u ovoj je crkvi prije nekoliko godina započela blagoslovna mogućnost svakodnevnoga euharistijskoga klanjanja, koje je kako je rekao pomoćni biskup „pobožnost koja u svim dijelovima svijeta, na svim meridijanima, donosi lijepe plodove u vjerničkom životu.“
Da „Crkva crpi život iz euharistije“ riječi su koje je na samome početku svoje posljednje enciklike, 2003. godine napisao papa sv. Ivan Pavao II., na čiji je posjet Osijeku, 7. lipnja iste godine biskup Ivan podsjetio, napose jer je Papa u svom papamobilu prošao ulicom gdje se nalazi ova kapela i vjerojatno na nju bacio pogled. Govoreći o vitrajima koji krase ovu kapelu, mons. Ćurić je rekao: „Od sada će nas u ovoj crkvi, kad god je obasjana sunčevim, danjim svjetlom s njezinih prozora vidljivo pratiti umjetničko uprizorenje Marijina lika. A u tami, kad je obasjana iznutra, ova će crkva znakovito svijetliti Marijinim likom, i to upravo prema zavjetnim likovima što ih susrećemo kao hodočasnici u našim svetištima, počevši od onih nama najbližih, Gospe Aljmaške i drugih svetišta u našoj nadbiskupiji i svih svetišta u našem hrvatskom narodu, do onih najvećih, međunarodnih. I na većini tih mjesta, susret ćemo kao hodočasnika koga? Sv. Ivana Pavla II. – u Fatimi i Lurdu, u Bistrici, na Trsatu i Solinu.“
Govoreći o mariazellskom zavjetnom spomenu – odnosno Gospinu kip koji je početkom 18. stoljeća upravo u Donji Grad došao pobožnošću jednoga vojnika, a čija je replika svečano postavljena u svojevrsnoj maloj kapeli s desne strane ulaza ove crkve kao obnovljeni, marijanski zavjet ove župe i grada, mons. Ćurić je poručio: „Uz oltar, na kojem je euharistija, neka vam, braćo i sestre, upravo to mjesto na poseban način bude drago hodočasničko mjesto, na kojem ćete izricati svoje molitve i hvale, otkrivajući uvijek iznova onu istinu, na koju nas podsjeća papa Franjo, da ´svaki put kad promatramo Mariju (…), ponovno vjerujemo u revolucionarnu snagu nježnosti i ljubavi. U njoj vidimo da poniznost i nježnost nisu vrline slabih, već jakih,…´.
Na kraju homilije biskup Ivan prisjetio se kako je u rujnu 1991., na početku Domovinskoga rata, a dok je kao mladi svećenik bio na službi donjogradskoga župnog vikara, osjetio kako i njega, zajedno sa župljanima i cijelim Božjim narodom nosi upravo duhovna snaga vjere, okrenuta Mariji, te je otkrio: „I iz tog donjogradskog iskustva ratnih opasnosti i stradanja, ali i pobožnosti, provrela je i moja u pjesmi izrečena molitva: Drag nam te krije lik, Djevice, Majko. Zemlja k tajni neba pred njim diže glas. Odvjetnice moćna, Gospo Osječka, vjeru nam obnovi život brani nam. Na nama pokaži Sina svoga riječ: Evo vam Majke!“.
Misnom slavlju nazočilo je mnoštvo vjernika, i to ne samo Donjograđana, a u koncelebraciji s biskupom Ćurićem bili su domaći župnik Jurić, župni vikar Ante Lučić te vlč. Josip Janković, umirovljeni svećenik Varaždinske biskupije. Na kraju misnoga slavlja prisutnima se obratio i sam autor vitraja B. Dorotić te je zahvalio na ukazanom povjerenju. Misno slavlje svojim je pjevanjem uveličao Mješoviti zbor donjogradske župe pod vodstvom Jure Smajića uz orguljsku pratnju Tomislava Perana. Mirena Zake
