OSIJEK (TU) – Na zatvorskom zidu u Ulici Dragutina Neumana u Osijeku 25. listopada blagoslovljena je spomen-ploča u znak sjećanja na 48 civilnih zatočenika Vojnog suda za Slavoniju – Jugoslavenske armije koje je u zatvoru mučki ubila komunistička vlast 25. listopada 1945. godine. Nakon što je uz intoniranje hrvatske himne i odavanja počasti žrtvama svečano otkrio spomen-ploču 85-godišnji Ilija Begovac, sin ubijenog Stanka Begovca iz Tordinaca, molitvu je predmolio superior Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku o. Zdravko Knežević, DI.
Dostojanstveni skup – obitelji žrtava, uzvanike i izaslanike (saborski zastupnik i izaslanik Predsjednice RH Ivan Anušić, osječko-baranjski dožupan Dragan Vulin, izaslanik osječkog gradonačelnika Darko Nađ), predstavnike udruga, hrvatske branitelje i građane, pozdravili su uime organizatora događaja Pero Šola, predsjednik đakovačkog krila Hrvatskog obrednog zdruga „Jazovka“ te Ivo Tubanović, bivši uznik i predsjednik osječko-baranjske podružnice Hrvatskog društva političkih zatvorenika.
Istaknuto je kako je 25. listopad dan sjećanja na 48 žrtava ubijenih u osječkom zatvoru ’45., ali i na sve poratne žrtve totalitarne komunističke vlasti. Istraživanje zločinačkoga događaja u Osijeku počeo je pokojni Bruno Bandl, svjedok događanja i bivši predsjednik Hrvatskog domobrana u Osijeku, a nastavili su traganje angažirani u udrugama ustrojenim poslije Domovinskoga rata. O komunističkom zločinu OZNE, Vojnog suda i zatvorske uprave počinjenom 25. listopada 1945. godine nad lažno optuženima, zlostavljanima i masovno likvidiranim uznicima bacanjem ručnih bomba i automatskim oružjem nije se smjelo govoriti desetljećima niti se do danas pouzdano zna grobno mjesto žrtava tek se pretpostavlja da šuma Breza kod sela Poganovci skriva posmrtne ostatke. Djeca i rodbina ubijenih, danas u trećoj životnoj dobi, za pokojne su molili svake godine od toga dana do danas na zadušnicama kod osječkih isusovaca.
Tijekom svečanosti pročitano je pozdravno obraćanje poglavito obiteljima žrtava upućeno iz Ureda Predsjednice RH u kojemu stoji: „Obilježavanje mjesta masovnih likvidacija žrtava tijekom Drugog svjetskog rata iznimno je važno za njegovanje kulture spomena, to više što su mnoge žrtve poslijeratnoga razdoblja bile prešućivane, a njihovi bližnji bili su uskraćeni iskazivati im pijetet. Stoga je ovaj čin iskazivanja spomena žrtvama poraća od velike moralne i povijesne važnosti, ne samo za Grad Osijek, nego i za cijelu Hrvatsku.“ Organizatori projekta postavljanja spomen-ploče (izrađivač tvrtka ORT) su, uz spomenute udruge i pojedince, osječki ogranci udruge Hrvatski domobran – Udruga ratnih veterana Hrvatske uz vodstvo Marka Krznarića i Žrtve za Hrvatsku predvođene Josipom Zlatarićem.
Događaj je završen u kapeli Svetišta Srca Isusova gdje je misu predvodio i propovijedao superior Knežević, a suslavili svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije Božidar Petrović i Anto Pavlović, voditelj nadbiskupijskog projekta žrtvoslova. Propovjednik je duhovno osnažio sabrane članove obitelji žrtava i vjernike kazavši: „Božja riječ ima odgovor za ono što je u našim životima pod upitnikom. Čovjek koji nema Boga proždire sebe i bližnje. Isus nas poziva na obraćenje, odvraćanje od miljea koje uništava. Bog nas poziva na suradnju. Ne pita se Isus zašto je to Bog dopustio već sve poziva na obraćenje! Živimo u „čudnim“ vremenima, no pogled usmjerimo prema Bogu, prema Kristu. Protekla su desetljeća kušnja. Na putu križa upravimo pogled u Gospodina, slijedimo Krista i kako je on ponio križ, moramo i mi s njim koračati na putu do konačne slave.“
Blagoslov spomen-ploče bio je prigoda na podsjećanje i prvi puta javno, glasno spominjanje strašnog zločina u osječkom zatvoru o kojemu je više rekao Pero Šola: „U Osijeku je bio smješten Vojni sud Jugoslavenske armije na koji je OZN-a dovodila optuženike, a komunistički sud kao na traci donosio presude na smrt strijeljanjem. Uobičajena izvršenja ovih presuda rađena su u katakombama s lijeve obale Drave u Osijeku. Zbog lažnih optužbi, skupnih presuda na smrt, zlostavljanja, ponižavanja, brutalnih likvidacija, općeg beznađa, osuđenici su digli pobunu, ali odgovor je bio brutalan – ubijani su ručnim bombama i rafalima iz automatskog oružja… Želimo izraziti sućut obiteljima stradalih u ovom zločinu uz poruku sv. Ivana Pavla II: ‘Ne bojte se’, govorite istinu o stradanju svoje obitelji. Na suđenju u Nürnbergu ’45. neki Hitlerovi ministri su osuđeni na vremenske kazne, a komunistički sud u Osijeku osudio je: kućne pomoćnice, postolare, poštare, učitelje, svećenike, časne sestre, seljake, slučajne prolaznike na smrt strijeljanjem.“ Nevenka Špoljarić
