BISTRINCI (TU) – U četvrtak, 6. rujna, belišćanski župnik fra Branko Janjić blagoslovio je dva obnovljena križa krajputaša u bistrinačkim poljima. Križevi krajputaši bogatstvo su sakralne arhitekture s kraja 19. stoljeća; jedan križ je podignut 1896., dok je drugi križ iz 1897. godine.
Ovaj događaj okupio je vjernike iz Bistrinaca, kao i iz Belišća, a među njima bio je i zamjenik gradonačelnika Domagoj Varžić. O samim križevima, odnosno inicijativi za obnovu, govorili su prof. Branko Matišić i pročelnik Konzervatorskog odjela u Požegi dr. sc. Žarko Španiček, obojica Bistrinčani. U obredu blagoslova, pjesmom i čitanjem su sudjelovali članovi CPD-a Mir, dok je prof. Matišić pročitao i prigodnu meditaciju.
Uz zahvalu Bistrinčanima i vjernicima koji su sve ove godine brinuli o križevima, ali i obiteljima Veić i Majetić koje su dale dio svoga zemljišta za hortikulturalno uređenje oko križeva (posađene su mladice hrasta i graba kako bi se očuvala autohtonost i cjelovitost prostora na kojem se križevi nalaze), prof. Matišić je posebnu zahvalu uputio gradonačelniku Belišća, gosp. Dinku Buriću.
Uz dr. sc. Žarka Španičeka, na obnovi križeva radile su restauratorice Iva Prpić i Dubravka Vinković Uvodić te kipar Rajko Hercegovac. Tumačeći značaj očuvanja sakralne arhitekture, poput bistrinačkih križeva krajputaša, dr. Španiček je naglasio kako ih od ostalih vjerskih objekata razlikuje to što ih nije gradila Crkva, nego pojedine osobe, obitelji ili lokalna zajednica. Bistrinački križevi izrađeni su od različitih materijala – onaj udaljeniji od Drave je željezni na kamenom postamentu, dok je drugi, onaj bliži Dravi, izrađen od umjetnog kamena odnosno lijevanog betona.
Gospodin dr. sc. Španiček kao njihovu specifičnost ističe mjesto postavljanja: „Obično su se postavljali na najdominantnije točke u naselju, u pravilu početak, središte i kraj naselja. Ovdje je to drugačije – postavljeni su izvan naselja, relativno blizu jedan drugome. No, to nije slučajno“, govori dr. Španiček.
Naime, prema kazivanjima starijih, oni su imali važnu ulogu u proljetnim ophodima, odnosno u proljetnom blagoslovu polja na blagdan svetog Marka. Tada je procesija dolazila do križeva i vjernici su se molili za dobar urod, dobru ljetinu, koja je od životne važnosti za kraj koji živi od ratarstva. Uvijek se išlo do križa kod kojeg je posijana pšenica, a zbog plodoreda se jedne godine ondje sadilo žito, druge kukuruz.
„Budući da je žito starija žitarica, onda se i blagoslov na Markovo obavljao kod tog križa, dakle svake godine kod drugog križa. Križevi su zato postavljeni blizu jedan drugome, ali opet na važnim točkama u selu – uz put – koji ovdje vodi dalje u polje, do šume Jugovače odnosno do svetišta svete Ane“, objašnjava dr. Španiček.
Svečanost blagoslova križeva krajputaša u bistrinačkim poljima završio je uz okrjepu ispred crkve svetog Stjepana. M. Đogaš
