JOSIPOVAC (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić blagoslovio je 8. travnja 2017. u Josipovcu križ krajputaš uz osječku obilaznicu. Toga dana u 15 sati više od stotinu župljana Josipovca okupilo se pred župnom crkvom sv. Josipa i u procesiji se uputilo na 2 km dugačak put prema križu uz obilaznicu moleći krunicu i pjevajući Isusu Raspetome. Pred 16 sati stigao je Nadbiskup s tajnikom, vlč. Darijom Hrgom, u pratnji župnika, vlč. Tomislava Đukeza te je započelo slavlje blagoslova križa.
N
adbiskupa i sve nazočne pozdravio župnik Đukez, koji je, između ostaloga, rekao: „Vjera u Isusa Raspetoga koji svojim križem otvara nebo i nagoviješta prve zrake uskrsnoga jutra, vjera je naših predaka koji su s tom vjerom živjeli, ali i život dali. Križ pred kojim stojimo zavjetni je križ vojnika Josipovčanina koji se jedini od svoje čete živ vratio kući iz Prvog svjetskog rata, te je želio, u zahvalu Raspetome, da Isusov lik gleda na put kojim se je taj vojnik vratio kući. Mještani Josipovca, tada filijale, spremno su se pridružili ovome zavjetu i zajedničkim snagama podigli križ na ovom mjestu 1940. godine, kako svjedoči zapis na spomeniku koji je ostao očuvan. Komunisti su razbili prvotno sazidani križ, ali su, čudom, ostavili postolje križa s natpisom netaknutim. U osvit rođenja Republike H
rvatske u svečanoj procesiji, poput ove današnje, pobožni je puk josipovački predvođen župnikom Borisom Gombarovićem, na mjesto staroga križa postavio drveni, koji je s vremenom dotrajao, a prošle se godine u nevremenu u potpunosti raspao. Želeći sačuvati ono što je bilo, spomenik smo ostavili netaknutim, a novi križ i korpus izrađeni su od trajnih materijala darežljivošću naših župljana i drugih vjernika i dobročinitelja.” Župnik je dodao da je, osim obnove križa, bilo i drugih velikih radova, te su mnoge firme i državne ustanove pomogle besplatnim radovima oko pripremanja terena, ispravljanje nagnutoga spomenika, te zacjevljenja kanala i nasipavanja zemljom.
Nadbiskup Hranić u svom je nagovoru posebno naglasio važnost križa u Božjem planu spasenja. Istaknuo je da je u Isusu „raspetom na križu izrečen Božji sud na zlom i grijehom, a to je praštanje i pomirenje – i to cijenom njegove krvi i žrtve do kraja, do smrti. Time što je dopustio da bude gubitnik i žrtva, nije uzvratio jednakom mjerom, prekinuo je lanac zla i pobijedio zlo, grijeh i smrt. Raspeti Isus je uskrsnuo. Zato je Kristov križ, iako je znak stradanja, istodobno i znak pobjede. Isus nam radosnu vijest naviješta pijući kalež umiranja i smrti.” Osvrćući se na josipovački križ krajputaš, nadbiskup Đuro je rekao: „Zahvaljujem vam svima koji ste na bilo koji način pridonijeli obnovi ovoga križa, koji je nekoć bio usred Vašega polja, a sada se našao uz obilaznicu. Drago mi je da ste ga okrenuli prema obilaznici – kako je i nekada bio okrenut, jer ste time pokazali da križ ne shvaćate kao magični predmet koji bi trebao štititi Vas i Vaš dragi Josipovac, nego ste ga okrenuli prema nama koji se svojim automobilima penjemo na obilaznicu, da taj križ bude znak svima nama i poruka Božje ljubavi te poziv na vjernost u ovome svijetu punom sebičnih interesa, prijevara, egoizma, mita i korupcije, sitnih i krupnih nepravdi, patnje i stradanja nevinih; da nas podsjeća zašto se dospijeva na križ te kako i koliko se drugoga ljubi, pa i onda kad je to teško i zahtjevno. Neka nam taj križ bude poruka da se isplati biti iskren, častan, pošten, plemenit i dobar, i da je križ mjesto Isusove proslave, a ne njegove slabosti i poniženja.“
B
lagoslovu križa posebno su dali svoj doprinos članovi KUD-a Josipovac i Zavičajnog kluba Zagoraca, koji su obučeni u narodne nošnje otpjevali Gospin plač i Križ nam stoji u polju. Župni zbor je otpjevao pjesmu Častimo te, križu sveti.
Nakon blagoslova križa, Nadbiskup je pružio ruku svim nazočnima, te se zbog ostalih obaveza morao pozdraviti od vjernoga puka. Vjernici su se, ponovno u procesiji, uputili natrag prema župnoj crkvi moleći Put križa, a potom je sve završeno slavljem mise zahvalnice. Tomislav Đukez
