SLAVONSKI BROD (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić blagoslovio je u ponedjeljak, 20. lipnja kamen temeljac i novo gradilište spomen-kuće sluge Božjeg Josipa Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa. Gradilište se nalazi u Župi Uznesenja BDM u slavonskobrodskom naselju Brodskom Vinogorju, u Rasadničkoj ulici.
Provincijalna glavarica Služavki Maloga Isusa iz Sarajeva s. Admirata Lučić pozdravila je na početku svećenike, vjernike i predstavnike vlasti, svoje susestre i ostale redovnice koje su nazočile ovom važnom događaju. Naglasila je kako su nakon 173 godine od Stadlerova rođenja i 135 godine od njegova posvećenja za biskupa, nadahnute njegovim idejama i ljubavi prema Bogu i Malom Isusu, željele da ta spomen-kuća bude ponovo dom molitve, dom susreta obitelji, dom u kojem će se na suvremen način moći vidjeti njegov život i djelo, jer je Stadler rano ostao bez roditelja i obiteljskog doma upravo u Slavonskom Brodu.
U prizemlju spomen-kuće predviđena je multimedijska dvorana za trajnu postavu i prezentaciju Stadlerova životnog puta. O svemu će uz druge vjernike brinuti redovnička zajednica sestara. Nacrte zdanja načinio je tim Leko biro iz Slavonskog Broda, a radove će izvoditi građevinsko poduzeće Akropola iz Đakova.
Povelju o gradnji spomen-kuće pročitao je mons. Pavo Jurišić, postulator kauze sluge Božjeg Josipa Stadlera. Povelju su uz nadbiskupa Hranića i mons. Jurišića potpisali vrhovna glavarica s. Radoslava Radek, provincijalna glavarica s. Admirata Lućić i slavonskobrodski dekan Ivan Lenić. Osim povelje, u temelje će biti ugrađen križ kojeg su nosile sestre i medaljica s likom djeteta Isusa, koju sestre sada nose, grumen zemlje iz Nazareta i iz Bosne, stijeg Srca Milosrdnog Isusa i Gospina krunica.
Govoreći o životu i djelu tog velikog čovjeka koji je puno toga sagradio, ostvario, nadbiskup Hranić je naglasio kako je ipak najveće što je Stadler učinio to što je utemeljio Družbu Služavki Maloga Isusa, koje nastavljaju njegovo djelo.
U Slavonski Brod sestre su došle 1992. s kolonom izbjeglica, jer su svi njihovi samostani u Bosni bili porušeni. Kupile su jednu kuću u kojoj ih je tada bilo sedamdesetak i pastoralno su djelovale pri župi u Brodskom Vinogorju. Kada se stvorila mogućnost povratka u Bosnu obnovile su svoje samostane i vratile se. Vodstvo kuće u Slavonskom Brodu predale su jednoj obitelji koja skrbi za starije i nemoćne, tako da danas u jednoj maloj kući u toj župi žive tek starije tri sestre, koje tiho djeluju kroz molitvu. B. Lukačević
