OSIJEK (TU) – Blagdan svetog Padra Pija iz Pietrelcine, svećenika, mistika i kapucina, u utorak 23. rujna po prvi puta je svečano proslavljen u kapucinskom samostanu svetog Jakova u Osijeku. Euharistijsko slavlje, uz sudjelovanje velikoga broja vjernika, predvodio je fra Anto Barišić, franjevac i poznati voditelj duhovnih obnova na službi u Pazinu. Na misi je koncelebrirao gvardijan fra Juro Šimić, koji je navijestio Evanđelje.
Uvodeći u homiliju, fra Anto je istaknuo kako je poniznoga i siromašnoga duhovnog sina sv. Franje Asiškog Bog obdario izvanrednim milostima, učinio ga svojim znakom našem vremenu. Svi padra Pija uglavnom poznamo po svetim stigmama. No, on je od Boga primio i dar čitanja savjesti, dar prorokovanja, dar iscjeljenja i dar bilokacije. Sve ove darove sveti Pio je doživio zapravo kao teret i križ kojega se – posebno kada se radi o stigmama – htio u vidljivom znaku osloboditi. U pismu don Salvatoreu Pannullu piše: „Oče, učinite mi uslugu. Zamolite Isusa da ih uzme. Želim trpjeti, želim umrijeti od trpljenja, ali u skrovitosti.“ No, milosni Bog tu njegovu želju za skrovitošću i neznatnošću pretvorio je vidljivu veličinu evanđeoske malenosti. Samo tri godine nakon njegove smrti, papa Pavao VI., pred poglavarima braće kapucina o njemu se izrazio riječima: „Pogledajte kakvu je slavu stekao! Kakvu je svjetsku klijentelu okupio oko sebe! Ali zašto? Je li zato što je bio filozof? Možda stoga što je bio učen? Jer je imao sredstva na raspolaganju? Ne, odgovorio je Papa i dodao: Jer je ponizno služio sv. Misu, ispovijedao je od jutra do večeri. Bio je čovjek molitve i patnje“.
Govoreći danas o slavi i veličini svetog Pija, fra Anto je istaknuo kako je on cijeli život posvetio oltaru i ispovjedaonici darujući se u potpunosti Bogu i ljudima te da nije imao mjere u darivanju Božjih spasonosnih otajstva. „Padre Pio nikad nije propovijedao, njegova propovijed bio je oltar, i kad bi počeo misu u tri sata ujutro, onda nije bilo vremena, ‘jer za Gospodina imaš samo jedno – sve!’ To je ono što nama danas nedostaje. Ni za što nemamo vremena: za ljude, za obitelj, za molitvu, za misu…“, rekao je propovjednik.
„Padre Pio u svome je životu imao velikih križeva i teškoća – branili su mu javno slavljenje mise, a kao čuvenom ispovjedniku, branili su ispovijedati. Nije se bunio, prihvatio je sve to kao volju Božja. Poslušnost, poslušnost, poslušnost i poniznost koja svima nama nedostaje, jer bez nje, čovjek ne može napredovati“, dodao je. Cijeli život svetog Pija bio je u znaku Blažene Djevice Marije. U jednom trenutku, zbog velikih obaveza, njegov mjesni biskup odobrio mu je da ne treba više moliti Časoslov, jer je svaki dan molio 37 krunica. To se zove – biti s Majkom, rekao je fra Anto te spomenuo kako je sveti Pio teško podnio smrt svoje majke pa je tri dana stajao na njezinu grobu. Padala je kiša, bilo je nevrijeme, ali nije se odvojio od groba, sve dok nije bio spreman biti posinjen od nebeske Majke Marije.
„Sveti Pio bio je nadasve čovjek molitve i patnje, skroman i ponizan fratar, ispovijedao je od jutra do mraka i ponizno služio svete mise. Spavao je na zemlji, s kamenom pod glavom umjesto jastuka i svakodnevno molio najmanje petnaest krunica. Njegova duhovna oporuka glasi: Ljubite Gospu i nastojte da ona ljubi vas. Molite uvijek krunicu! Svesrdno je nastojao ublažiti patnje mnogih obitelji, naročito bolesnika i siromaha. Zbog velikog suosjećanja prema bolesnicima utemeljio je i otvorio Kuću za olakšanje patnji, posvećenu Mariji, tada najbolje opremljenu bolnicu u Italiji. Zarana je organizirao molitvene skupine, koje je nazvao rasadištem vjere i ognjištem ljubavi. Za Padra Pija molitva je ključ koji otvara Božje srce. Dakle, da bismo molitvom otvorili Božje Srce, i mi moramo otvoriti vlastita srca Bogu. Iz primjera i života Padra Pija proizlazi osobiti poziv svima nama danas da ponovno vratimo molitvu u vlastiti život, u život naših obitelji. Samo tako primit ćemo od Boga duševno i tjelesno zdravlje, mir i slogu, ljubav i praštanje u obitelji, mir u svijetu“ – istaknuo je fra Anto.
Po završetku pričesti fra Juro je izmolio poznatu molitvu Padra Pija „Ostani sa mnom Gospodine“. Nakon misnog blagoslova s relikvijom sv. Pija fra Anto je završno održao nagovor o Kristovu križu, a potom su vjernici u pobožnosti častili relikviju poniznog i siromašnog sveca iz Pietrelcine koja je na svečani način bila unesena u crkvu prije misnog slavlja 22. rujna.
Na kraju euharistije gvardijan je zahvalio vlč. Josipu Brnjiću i fra Anti Barišiću na predvođenju trodnevne duhovne priprave kao i svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament ispovijedi tijekom četiri dana. Riječ zahvale upućena je i kapucinskoj provinciji iz Foggie u Italiji, čijoj je brizi povjereno svetište svetog Pija u San Giovanni Rotondu, koja je osječkom samostanu darovala prigodnu relikviju kao i Davoru Horvatu iz Zagreba koji je izradio prigodni relikvijar. Fra Juro je zahvalio i svim vjernicima koji su u velikom broju dolazili na trodnevnicu kao i na sami blagdan. Završno je istaknuo da osječka kapucinska crkva od ove Jubilarne godine postaje jedina crkva na području Đakovačko-osječke nadbiskupije koja ima relikviju sv. Padre Pija te da će tu veliku milost i povlasticu nastojati koristiti za duhovno dobro vjernika slaveći svakog 23. u mjesecu zavjetnu misa na čast sv. Piju. Tiskovni ured/foto: G. Mišin/J. Šimić
