Blagdan Gospe Fatimske

SLOBODNICA/TORDINCI (TU) – Blagdan Gospe Fatimske svečano je u petak, 13. svibnja proslavljen u Župi sv. Marka evanđelista u Slobodnici kod Slavonskog Broda te u Župi Presvetog Trojstva u Tordincima.

Marija – uzor ženama

Uz domaćeg župnika Peru Stanića večernje euharistijsko slavlje predvodio je profesor đakovačkog KBF-a dr. Stjepan Radić. U homiliji je promišljao što Blažena Djevica Marija znači svakome od nas te kako je kršćani, napose žene, trebaju nasljedovati. Pojašnjavajući vrline, kreposti koje su je resile: umjerenost, pravednost, razboritost, poniznost i jakost, naglasio je kako je Marija uzor svih tih vrlina. “Marija se na ispravan vjernički način znala radovati i uživati u životu. Na to i svatko od nas, ne samo da ima pravo, nego nas na to poziva Bog”, ustvrdio je propovjednik, dodavši kako On po našoj poniznosti može činiti velika djela. Stavljajući Mariju za uzor ženama, ustvrdio je kako one na poseban način mogu povezivati obitelj te pozvao vjernike da se Blaženoj Djevici Mariji i dalje utječu u molitvi.

Na kraju mise bila je svečana procesija s Gospinim kipom, koju su vjernici pratili marijanskim pjesmama. Kako svake godine procesija ide kroz drugu ulicu, ove su se godine vjernici ulice Gornja mala doista potrudili te su kuće bile lijepo okićene, a na kraju ulice za svoju su Gospu priredili sjenicu. Tu je župnik Stanić predvodio Marijanske litanije u kojima su posebno mjesto imali zazivi posvećeni Gospi koja se časti u našim hrvatskim svetištima. S Gospinim kipom vratili su se u crkvu gdje su molitvom “Fatimska Djevice”, koju znaju napamet i stariji i oni najmlađi, zahvalili Gospi na njezinoj blizini i majčinskoj ljubavi.

Odanost Nebeskoj Majci iskazali su mnogobrojni župljani sudjelujući i na devetnici koju je predvodio njihov župnik Stanić, a posljednjega dana vlč. Miro Tomas, prvi župnik te župe.
Prvi kip Gospe Fatimske u tu je crkvu donesen iz Tordinaca u vrijeme misija u studenome 1958. Zahvaljujući tadašnjem župniku Adamu Dakiću za njihovu je crkvu pribavljen kip Gospe Fatimske, koji je na Badnjak 1958. u Rimu blagoslovio papa Ivan XXIII. U župu je stigao 31. siječnja 1959. i te je iste godine na Markov dan bila veličanstvena procesija kroz selo s Gospinim kipom, koja je okupila više od 2000 vjernika i velik broj svećenika. S kipom su dobili i molitvu “Fatimska Djevice” koja je prevedena na hrvatski jezik i od tada je mole na kraju svake mise. Slavljenje blagdana Gospe Fatimske u župi je započelo 1990. za vrijeme župnika Mire Tomasa, i od tada se slavi svake godine.

Molitva, pokora, obraćenje

Ovogodišnja proslava Gospe Fatimske u Tordincima započela je molitvenim programom u župnoj crkvi. Molitvu je predvodio župnik Dejan Bubalo dok su okupljenim vjernicima na raspolaganju za ispovijed bila tri svećenika: preč. Pavao Mađarević, vlč. Ivan Bešlić i fra Martin Dretvić. Župnik Bubalo naglasio je kako se ove godine obilježava 99 godina od ukazanja Gospe u Fatimi  i kako smo ovom molitvom i misnim slavljem sjedinjeni s mnoštvom hodočasnika u fatimskom svetištu.

Euharistijsko slavlje predvodio je fra Martin Dretvić iz samostana sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima. Istaknuo je kako je Fatima postala glasovita po neobičnim viđenjima troje djece Franje, Jacinte i Lucije te kako su za kršćane posebno važne poruke koje je Gospa uputila djeci, a može ih se sažeti u 3 riječi – molitva, pokora i obraćenje – stvarnosti našeg kršćanskog života. Fra Martin je istaknuo kako mnogi vjernici žele moliti, ali ne znaju kako. Predložio je da se posebno u ovom užurbanom vremenu molimo često, kratko, u radu, u hodu kako bi preduhitrili Zloga. Osobito je istaknuo važnost kratkih zaziva, strelovitih molitava. Potrebno je dopustiti da kroz nas teče molitva kako ne bismo izgubili signal s Bogom. Govoreći o pokori, rekao je kako ona podrazumijeva poniznost, poslušnost, izbjegavanje društva i mjesta koja su prigoda za grijeh. Pokoriti se znači imati disciplinu u duhovnom životu. Naglašavajući i treću riječ – obraćenje, istaknuo je kako je obraćenje poziv da se žrtvom, molitvom i postom možemo suprotstaviti djelovanju zla u svijetu i ozbiljnije proživljavati svoju vjeru.

Na kraju homilije fra Dretvić je istaknuo kako je Presveta Djevica živjela svoju vjeru kao nitko u svijetu jer je ona nosila pod srcem našega Spasitelja. Ako je ona sveta, zar mi njezina djeca ne bismo trebali biti sveti, a ne prosječni kršćani, prosječni katolici. Ako se zadovoljimo biti prosječni katolici postajemo prosječni grješnici. Na kraju svečanog euharistijskog  slavlja uslijedila je procesija s Gospinim kipom i ophodom oko crkve uz pjesme Nebeskoj Majci te posvetna molitva Gospi Fatimskoj i završni blagoslov u crkvi. B. Lukačević/T. Adžić