LADIMIREVCI (TU) – U srijedu, 16. studenoga župnu zajednicu Uzvišenja sv. Križa u Ladimirevcima pohodio je mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u miru, te u župnoj crkvi predvodio svečano misno slavlje u čast bl. Miroslava Bulešića. Suslavili su župnik i dekan Valpovačkog dekanata Franjo Bodonji i domaći sin ove župe Matej Glavica. Srdačnu dobrodošlicu biskupu je uime vjernika iz Ladimirevaca i Marjančaca uputio župnik Bodonji zahvaljujući za pastirski pohod.
Uvodeći u misno slavlje biskup Milovan rekao je kako je razlog njegova pohoda približiti vjernicima život i mučeničku smrt najmlađeg hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika iz Porečke i Pulske biskupije, kojemu se vjernici ove župe već nekoliko mjeseci utječu u zagovor zahvaljujući dolasku blaženikove relikvije u Đakovačko-osječku nadbiskupiju posredstvom vlč. Glavice.
Uz evanđeoski odlomak o raspodjeli talenata biskup Milovan istaknuo je kako je bl. Miroslav bio iznimno daroviti mladić koji je već u studentskim danima razvijao izrazito snažne duhovne darove i osjetljivost za čovjeka u potrebi što je kao mladi svećenik stavljao u službu Crkve kao župnik u Baderni i Kanfanaru. Njegove aktivnosti poput pučkih misija, staleških propovijedi i katehiziranja djece i mladih smetale su ondašnjem režimu, te su mu već od prvih svećeničkih dana prijetili smrću. Stoga je on, rekao je biskup Milovan, u svome Duhovnome dnevniku odlučno branio svećeničko poslanje zapisavši: ‘Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu, i Nijemcu, i Talijanu.’
Iz bogate riznice duhovnoga dnevnika koji je blaženi Miroslav revno vodio biskup Milovan istaknuo je osobito njegove riječi upućene Gospodinu: „Ako me hoćeš k Sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.“ Kao mladoga župnika, revnoga i pastoralno aktivnoga i danas ga se prisjećaju još uvijek živi kolege svećenici, rekao je biskup Milovan, te oni i danas svjedoče kako je Miroslav često govorio drugim svećenicima: „Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu.“ Njegov zemaljski život završio je na Krvavoj krizmi u Lanišću 1947., no njegov život s Gospodinom kojega je silno volio tek je tada započeo. Biskup je na koncu vjernike pozvao na iskrenu pobožnost prema blaženiku te da od njega svi moramo naučiti kako se za Božje vrednote i istinu evanđelja isplati žrtvovati. Njegova rečenica „Moja osveta je oprost“, svakom je Isusovom vjerniku izazov u životnim teškoćama ali blaženik nam pokazuje da se samo na taj način ispravno nasljeduje Isusa Krista. Nakon završetka mise vjernici su mogli cjelivati blaženikovu relikviju te su svi kao uspomenu ponijeli litanije i molitvu u čast blaženoga Miroslava. M. Glavica
